FR-LE COURRIER INT. 4.1.01. FRANC.LJEVICA SUSRETLJIVA PREMA TERORIZMU

FRANCUSKA LE COURRIER INTERNATIONAL 4. I. 2001. ETA i susretljivost francuske ljevice "G. 2001. tek je počela, a baskijski teroristi iz ETE već šalju čestitke Španjolcima. U Sevilli je demontiran automobil sa sto kilograma eksploziva. 'Više no što treba da bi se načinio pravi pokolj na Novu godinu', s gorčinom primjećuje dnevnik 'El Mundo', dodajući da 'stara teroristička mora više no ikad truje naše živote'. No ovaj je uvodnik imao drugi cilj: vratiti se temi francuske susretljivosti prema baskijskom terorizmu. 'Automobil pronađen u Sevilli ukraden je u Toulouseu i smatra se da je pripremljen u Francuskoj, a zatim da ga je u Andaluziju dovezao terorist ETE s nadimkom Demonio ŠZloduhĆ'. No utvrđeno je da je 'Demonio danas na slobodi, jer francuski policajci nisu u pravom trenutku dobili potrebno dopuštenje za pokretanje istrage protiv njega'. Novinar stoga zaključuje da 'još velik dio puta treba prijeći' i da 'Španjolska mora postići da se baskijski problem u Francuskoj promatra kao unutrašnje pitanje'. Srdžba protiv francuskih susjeda česta je tema uvodnika. Francuska je 'rasadnik' baskijskog terorizma. Optužba je našla odjeka u napisu 'El Munda', budući da, prema mišljenju uvodničara, 'otkako postoji ETA, njezin je modus operandi nedodirljiv. Banda se skriva na francuskoj strani, odakle organizira i planira svoje ubojite akcije'. Novinar, primjerice, žali što 'španjolske snage sigurnosti mogu obavljati samo nadzor' u Francuskoj. Španjolski dnevnik s pravom našu zemlju naziva pozadinskom bazom ETE: to je istina, i to je zapravo oduvijek tako. No 'El Mundo' nije u pravu kada napada francuske vlasti koje su odavno svjesne važnosti borbe protiv ETE. Problem je drugdje, on je intelektualne i sentimentalne naravi: to je problem francuske ljevice. U svojoj knjizi o ETI, 'El bucle melancolico', Jon Juaresti piše: 'U svibnju 1968., francuska je krajnja ljevica izgubila vjeru u proletarijat koji je pristao uz komunističku stranku i sindikalni pokret i koji joj je okrenuo leđa. Zato se bacila u potragu za novim revolucionarnim subjektom. Baskijski nacionalisti koji su se s pravim metcima borili protiv frankizma, imali su savršen profil i mogli su zauzeti mjesto koje je ostalo prazno u mašti pariških crvenih'. Ta sklonost 'različitih skupina u francuskoj krajnjoj ljevici' prema ETI, hrani se nesporazumima koji gdjekada graniče s nekulturom. Mnogi su aktivisti poistovjetili ETU s drugim terorističkim skupinama (napose s Crvenim brigadama), ne vodeći računa o nacionalizmu, a ponekad i o rasizmu, na kojemu se temelji baskijski radikalizam. Naprotiv, neki su ljevičari mislili da u baskijskom nacionalnom stajalištu vide uspomene iz Alžira. To više što se ETA oduvijek nazivala Frontom nacionalnog oslobođenja. Prema mišljenju Jona Juarestija, 'mit o ETI živi u španjolskoj ljevici i nakon Francove smrti'. U Francuskoj, gdje se nije živjelo s terorizmom, taj je nesporazum trajao puno dulje. I još uvijek traje. No ljevičarski je pokret imao najviše uspjeha u Francuskoj. Njegovi su pristaše polagano privukle političke stranke u vladi, javne dužnosnike - napose iz kulture - i glasila. Tako je, zahvaljujući površinskoj napetosti, čitava francuska ljevica bila popustljiva prema baskijskom terorizmu. Prilike su se promijenile 1982., s dolaskom na vlast socijalista Felipea Gonzaleza u Madridu. Službena je ljevica, dakle, promijenila mišljenje. Jako polako. Teroristički napadi iz 80-ih i 90-ih, korzički 'problem' i ulazak Španjolske u Europu na koncu su uvjerili francusko ministarstvo unutrašnjih poslova i pravosuđa. No područna i borbena solidarnost koja se kovala trideset godina, nipošto nije nestala. Dapače, francuska krajnja ljevica i dalje je popustljiva prema radikalnim nacionalistima koje još doživljava kao simpatične aktiviste. Primjerice? U listopadu 2000., na europskom summitu u Biarritzu, udruge kao AC!, ATTAC i Seljačka konfederacija, okupile su se kako bi prosvjedovale zajedno s mladim nacionalističkim radikalima koji u Španjolskoj vode 'kale barroka', gradski partizanski rat i koji su rasadište ETE. Možda neumorno treba opetovati, kako u zaključku kaže novinar 'El Munda', da je 'nasilje koje provodi ETA problem povrede ljudskih prava, a Francuska, kao i druge zemlje Europske unije, mora toga biti svjesna i prihvatiti izazov'", piše Anthony Bellanger.