US-WASH.TIMES 8.I - BUSH I INTERVENCIJE

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 8. I 2001. Ne čuj zlo, ne vidi zlo "George W. Bush je u Condollezzi Rice izabrao dobro kvalificiranog savjetnika za nacionalnu sigurnost. No izgleda da dijeli 'realpolitička' uvjerenja Henryija Kissingera glede američke uloge u ljudskim pravima preko naših granica. Ona je to jasno iznijela prošle godine u članku za list Foreign Affairs. Naglašavajući najviši prioritet koji ima naš nacionalni interes u američkom djelovanju u inozemstvu, gospođa Rice je kazala: 'Nema ničeg lošeg u činidbi nečeg što je od koristi za cijelo čovječanstvo, no to je, u određenom smislu, učinak drugog reda'. Postavljam joj nehipotetsko pitanje o strašnom Clintonovom, i američkom, propustu da djeluju protiv genocida. Tijekom jednog mjeseca 1994., oko 800.000 Tutsija i njihovih simpatizera poklali su Hutui. Prije no što je započelo ubijanje dužnosnik Ujedinjenih naroda u Ruandi poslao je žurnu poruku Kofiju Annanu, tada na dužnosti u uredu Ujedinjenih naroda za mirovne operacije. On je odbio išta učiniti. Naš State department koji je također bio upoznat s genocidom kada je počeo, a uputa iz Bijele kuće bila je da se ništa ne učini za sprječavanje pokolja. Madeleine Albright, koja je tada bila naš veleposlanik u Ujedinjenim narodima, odgađala je akciju Ujedinjenih naroda, kada su ovi razmatrali intervenciju, po uputi predsjednika Clintona. Glasnogovornicima uprave bilo je naređeno da ono što se događalo u Ruandi ne zovu genocidom jer su dolazili izbori za Kongres, i ako bi se ta riječ koristila, onda bi se od predsjednika moglo očekivati da nešto glede toga učini. Sve je to dokumentirano u programu 'Frontline, 'Trijumf zla', na javnoj televiziji, u suradnji s BBC-om, 26. siječnja 1999.. (...) Da su se predsjednik i njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost očitovali i da nisu blokirali akciju UN-a, bilo bi potrebno samo oko 5000 vojnika UN-a da se zaustavi genocid u Ruandi jer su ubojice bile poglavito naoružane mačetama i raznim hladnim oružjem. Ta odluka Clinotnove uprave da se ne uključuju dogodila se godinu dana nakon što je Clinton svečano otvorio Holocaust Memorial centar u Washingtonu. Tada je dopredsejdnik Al Gore, govorio o potrebi da se pamti Holocaust, posebice u Washingtonu, 'kako bi podsjetio one koji donose teške odluke u vanjskoj politici na posljedice njihovih odluka'. U ožujku 1998., predsjednik Clinton je govorio u Kigaliju, prijestolnici Ruande, i ispričao se preživjelima. Konačno je uporabio riječ 'genocid', 11 puta, u tom govoru. 'Nismo dovoljno brzo djelovali nakon što je ubijanje počelo'', kazao je. To je bio razmjer njegova prihvaćanja krivnje za sve te smrti, uključujući i smrti djece. U pismu Newsdayu od 22. prosinca, u vezi imenovanja Condoleezze Rice na mjesto savjetnika za nacionalnu sigurnost, Randall Bosch je upitao bi li Bushova uprava odbila 'intervenirati da zaustavi genocid, opće silovanje, mučenja i pokolj nevinih civila u Bosni? Hoće li nacionalni vlastiti-interes biti kriterij američke vanjske politike isključujući sve humanitarne misije? Hoće li bol i patnja po svijetu naići na gluho uho u Americi sada kada su na vlasti 'nepopustljivi' ljudi?'. U 'Frontlienovom' televizijskom dokumentarnom filmu, 'Pobjeda zla', James Wood, dužnosnik u ministarstvu obrane u vrijeme genocida, o ljudima u Clintonovoj upravi je kazao da oni 'zapravo nisu htjeli to shvatiti i priznati da znaju i razumiju što se događalo jer nisu željeli snositi posljedice rješavanja toga'. To nije nepopustljivost. To je kukavičluk. U svom govoru u Ruandi je Clinton, koji je mogao spasiti toliko života, o masovnim ubijanjima 1994. kazao: 'Po cijelom svijetu bili su ljudi koji su poput mene sjedili u uredima, dan za danom, koji nisu uviđali dubinu i brzinu kojom ste vi bili progutani tim nezamislivim užasom'. On je točno zna što se tada događalo. Hoće li Condoleezza Rice, i Colin Powell, sjediti u svojim uredima, u tišini, tijekom slijedećeg 'nezamislivog užasa' negdje u svijetu?", piše Nat Henthoff.