RU-SEGODNJA-20.1.-RAZGOVOR S MCFAULOM

RUSIJA SEGODNJA 20. I. 2001. Korak unatrag Avtandil Culadze razgovarao je o budućim američko-ruskim odnosima s vodećim znanstvenim suradnikom zaklade Carnegie Michaelom McFaulom: " - Kakve opasnosti vidite u budućim odnosima između naših zemalja? = Najopasnije je, po mom mišljenju, to što će se smanjiti zanimanje za Rusiju. Clinton je jako puno pozornosti posvećivao Rusiji. Dvadeset tri puta susreo se s ruskim predsjednicima. To se još nikad nije dogodilo. Ljudi koji su se bavili Rusijom, bili su u State Departmentu na visokim dužnostima. To su Strobe Talbott, Madeleine Albright, Tomas Pickering, Steven Sestanovich. Svi oni govore ruski. Sadašnja je momčad u državnom tajništvu drukčija. Sestanovich je bio zamjenik državnog tajnika za Rusiju. Sada će se Rusijom baviti zamjenik državnog tajnika za Europu. To jest, status Rusije u birokraciji bitno će pasti. Isto će se dogoditi i u Vijeću sigurnosti. Sada postoji predsjednikov savjetnik za ruska pitanja. Možda će se ta dužnost ukinuti. Ta je težnja vrlo pogibeljna za Rusiju, jer to znači da će nova uprava manje pozornosti posvećivati američko-ruskim odnosima. - Što je utjecalo na Clintonov pravac prema Rusiji, kada je postao američki predsjednik? = Kada je Clinton došao na vlast, Rusija je tek započela reforme. Činilo se da je to povijesni trenutak, nešto kao svršetak Drugog svjetskog rata. Postojalo je mišljenje da Rusiji treba pomoći kako bi se gospodarski i politički preobrazila. Ne samo zato što je to samo po sebi dobro, nego zato što to koristi Americi. Clinton je to shvatio i odlučio je od Rusije načiniti glavnu vanjskopolitičku temu. Što je time dobio - drugo je pitanje. Za sada ruska budućnost još nije jasna. No, s druge strane, otklonjene su mnoge prijetnje. Tržišne i demokratske institucije u Rusiji su slabe, ali ipak postoje. Dakako, sve što se događalo u Rusiji ponajprije je rezultat djelovanja samih Rusa. No Clintonova momčad misli da je pomogla tom procesu, da su prilike u svijetu bolje i da neće biti povratka 'hladnom ratu'. - No republikanci nisu slučajno zauzeli tako oštro stajalište prema Rusiji? = To nije slučajno. Republikanci misle da napori na preustroju Rusije, kao prvo, nisu bili uspješni, a drugo, tom je problemu posvećeno previše pozornosti, a premalo uobičajenim strateškim pitanjima. Osobno mislim da nova momčad griješi u tome. Primjerice, u Engleskoj ima puno nuklearnog oružja, no SAD se zbog toga ne brine jer je tamo stabilan demokratski sustav i tržišno gospodarstvo. Na granici s Kanadom nemamo čak ni pograničnu vojsku, premda Kanađani imaju dobru vojsku, itd. Zato je, držim, Clintonovo stajalište bilo ispravno. - Može li Rusija stvarno utjecati na širenje NATO-a, na uspostavu nacionalne proturaketne obrane itd? = Rusija na to može utjecati samo ako Putin i njegova momčad izričito izjave da žele da Rusija bude dio Europe i međunarodne zajednice. Promatrajući Putinovu vanjsku politiku, u nas su mnogi došli do zaključka da ni on sam ne zna što želi. Čas kaže da je Rusija europska zemlja i želi surađivati s Europom, čas čini pritisak na Gruziju koji Zapad ne može odobriti, daju se izjave da Rusija neće platiti dugove. Kako je moguće ne platiti dugove kad imate toliki novac? Ili Putin misli da postoje posebna pravila igre za Rusiju? Ako se ta dvojnost ne riješi, ruski se glas neće priznati u odlučivanju o širenju NATO-a, o uspostavi proturaketnog štita itd. Rusija mora pokazati da je njezin cilj integracija u međunarodnu zajednicu, jer su republikanci sigurni da Rusija ne kani to učiniti. Možda i nije tako, ne znam. Ako Rusija želi imati osobitu, jedinstvenu ulogu, neka joj bude, misle republikanci, ali će je oni promatrati kao i druge potencijalno neprijateljske zemlje. - Rusiju bi mogli isključiti iz svjetskih procesa? = Da, sada Rusiju isključuju iz svjetskih procesa. Svjetska će se pitanja, napose gospodarska, rješavati bez sudjelovanja Rusije. - Je li moguće da Rusija napusti 'osmoricu', Europsko vijeće i druge međunarodne ustroje? = Takva opasnost postoji, jer na Zapadu mnogi misle da je prijam Rusije u te organizacije bio velika pogreška. Rusija će se vrlo teško uključiti u međunarodnu zajednicu, osobito ako se tamo učvrsti nedemokratska vlast. - Znači, budućnost rusko-američkih odnosa je mračna? = Sve će ovisiti o prvim koracima. Ima puno mogućnosti za približavanje stajališta. I Putin i Bush novi su vođe. Obojica misle da je loše sve što je bilo prije njih, odnosi između Rusije i Amerike jako su zategnuti. Zato će se i najmanji korak naprijed činiti kao golem uspjeh. Primjerice, nadzor nad nuklearnim oružjem. Ako se učini taj korak, u SAD-u će se to doživjeti kao uspjeh, pa će Bush možda više pozornosti početi posvećivati Rusiji. A ako sve započne s teškoćama oko proturaketne obrane i Irana, i pregovori budu neuspješni, onda će se pojaviti iznimno negativne težnje. - Zapad je dobio odgovor na pitanje 'Tko je gospodin Putin?' = I da i ne. Sada nitko ne vjeruje da je on spasitelj ruske demokracije. Prije je takav dojam postojao, a sada ga nema. Pitanje je koliko će koraka unatrag ići. Sada se mijenja odnos prema njegovoj gospodarskoj politici. Mnogi misle da su se reforme mogle provesti, ali da vlada to nije učinila, pa se postavlja pitanje 'zašto?'. Što Putin doista želi učiniti na gospodarskom polju?"