IHT 11. I. TKO SU ZAPRAVO VANJSKI BUSHOVI SURADNICI

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 11. I. 2001. Upoznavanje drugih glavnih igrača svijeta "Novoizabrani predsjednik George W. Bush ponosan je na svoje sposobnosti komuniciranja i 'dešifriranja' ljudi koje je razvio u svojim zrelijim godinama. Odgonetavanje osobnosti kolega- svjetskih čelnika - biti će njegova prva zadaća u vanjskoj politici dok će se pomoćnici usredotočavati na druge važnije i manje važne stvari. Prošle je godine tijekom predsjedničke kapanje bio sklon svijet prikazivati crno-bijelim. Naglasio je potrebu da se pomaže prijateljima istodobno identificirajući i uništavajući neprijatelje. Sebe je prikazao kao čovjeka koji će brzo zapamtiti usluge a sporo zaboravljati manjak poštovanja koji su mu iskazivali drugi. No sivo je dominantna boja međunarodnog krajobraza kojeg nasljeđuje. Njegova duboka vjera u svoju sposobnost da procjenjuje značaj i prenosi ga u politiku jasno se potvrdila kada je objavio imena ljudi koje je odabrao za svoj kabinet. Ta će ista sposobnost biti iskušana u veoma kratkom roku. Treba li Vladimiru Putinu vjerovati ili sumnjati u njega? Kako će egipatski predsjednik Hosni Mubarak reagirati na val neprijateljskog raspoloženja prema Amerikancima u području u kojem se nalazi njegova zemlja? Je li glumljenje prijateljstva Jianga Zemina uz ponude komercijalnih koristi u Kini privlačnije od opcije da se u potpunosti podupre demokratsko čelništvo Tajvana? Opasnosti preosobnog shvaćanja diplomacije su očiti. (...) No osobnosti su u politici važne. Jasno 'iščitavanje' Putina, Mubaraka ili Jianga u ovoj će fazi Bushu biti od veće koristi nego složeni planovi glede kriza s kojima će se ili neće suočiti. Shvatit će i to da političke osobnosti ulaze u međusobnu interakciju na međunarodnoj razini. Ponekad se stilovi kolektivnog čelništva javljaju u industrijskim demokracijama dok se političari suočavaju s uobičajenim prijetnjama i traže utjehu ili ideje jedni od drugih. Krajem 1970-tih, Jimmy Carter, Valery Giscard D'Estaing i Helmut Schmidt međusobno su podržavali sklonost svakog među njima da potrebu za međunarodnom suradnjom stave ispred domaće politike. Do 1982., svi su prestali obnašati svoju predsjedničku dužnost. Ronald Reagan i Margaret Thatcher nikada nisu počinili tu grješku. Veličali su nacionalnu sebičnost i politički napredovali kod kuće. I Clinton je najsigurnijeg saveznika u inozemstvu pronašao u britanskom premijeru, Tonyu Blairu. (...) Blairova bliskost Clintonu kao i britanske pripreme za nacionalne izbore vjerojatno isključuju mogućnost jednaku bliskost Blaira s Bushom, iako je novi čelnik SAD-a Britaniju pohvalio kao najbližeg prijatelja SAD-a u inozemstvu a Blair će se truditi da razilaženje SAD-a i Britanije bude što manje. Prvi inozemni čelnik koji se s Bushom sastao nakon izbora u studenom zapravo je bio Jacques Chirac. Francuski je predsjednik dugogodišnji prijatelj Busheva oca koji je, pak, pomogao u dogovaranju na brzinu ugovorenog sastanka u Washingtonu prošlog mjeseca. No Chiracovi problemi kod kuće, nadolazeći izbori i tradicionalno suparništvo SAD-a i Francuske ograničavaju njegove prilike da bude veoma blizak s Bushom. Bushev saveznik nalik na Thatchericu vjerojatnije će biti nešto južnije. Bush je osobno zainteresiran za probleme i prilike koje Južna Amerika predstavlja za SAD. Već je upoznao novog predsjednika Meksika, Vincentea Foxa, prodornog i maštovitog bivšeg businessmana. Surađivali su kao guverneri, i oboje su mi kazali kako im je to bio pravi užitak. No pretakanje tog početnog pozitivnog impulsa u snažan politički odnos ovisit će u mnogome o tome koliko će Fox moći pomoći Bushu glede dva najveća problema SAD-a: Fidela Castra, predsjednika Kube, i Huga Chaveza, predsjednika Venecuele. (...) Meksički bi predsjednik u svakom slučaju trebao biti jedan od prvih stranih čelnika s kojima će se novoinaugurirani predsjednik SAD-a susresti, a takav bi sastanak bio više nego simboličan. Mogao bi umnogome utjecati na prioritete i planove za prvu godinu Bushove administracije. Vršenje pritiska na njegove stručnjake da pokušaju bolje razumjeti Putina drugi je hitan zadatak za Busha. Clinton nikada nije djelovao kao da je uspio prodrijeti kroz višestruke osobnosti bivšeg agenta KGB-a koje je ovaj, pak, koristio i otkrivao u odnošaju s drugim čelnicima pa je na kraju krivo iščitao Putinovu voljnost da pregovara glede raketne obrane. Bush se pridružuje globalnom klubu čelnika u kojem se trenutno nalaze talentirani formulatori politike kao što je Blair, kriminalni psihopati kao Sadam Husein i sveci na Zemlji kao što je južnokorejski Kim Dae Jung. Američka težina u svjetskim relacijama Bushu daje priliku koju nema niti jedan drugi svjetski čelnik- da ključni pečat vremenu i samom klubu čelnika. To je prilika koju ne treba propustiti", piše Jim Hoagland.