AU 2.I.-DIE PRESSE-EUROPA SE TEŠKO ŠIRI

AUSTRIJA DIE PRESSE 2. I. 2001. Punom parom u proširenje "'Kralj je mrtav, živio kralj'. Tako su nekoć u Francuskoj s balkona dvorca objavljivali promjenu monarha i istodobno najavljivali očekivani kontinuitet. A tako se moglo proglasiti i promjenu predsjedništva vijeća u Europskoj uniji. S razlikom da Europa na promjeni tisućljeća ne želi samo kontinuitet, nego od Švedske očekuje bolje predjsedavanje nego što je francuski monarh sadašnjice nudio u zadnjih pola godine. No nemojmo biti nepravedni: Jacquesu Chiracu nije bilo lako. Strukturna reforma EU-a koja nije bila samo proglašavano stjecanje spremnosti za širenje nego koordinacija proturječnih interesa, dakle provedba te reforme u ulozi nepristranog predsjedavajućeg i nametanje najvažnijih interesa, naime vlastitih, dovelo bi u teškoće čak i karizmatičnijeg predsjedavajućeg nego što je Chirac. Spužvom preko toga. EU je u Nici uz jecanje i stenjanje (i teška ograničenja) pripremljen za novo tisućljeće i za stoljeće proširenja - koje je uostalom, tako su proricali europski političari u danima pada zida, trebalo početi još prošle godine. No stvarnost nije držala korak s euforijom, pritisak da se istočnoeuropski kandidati za pristup zbog sigurnosnih i stabilizacijsko-političkih razloga vežu za Europu postao je manji, no zato je veći strah od nekontroliranih migracija naroda (a političari su ga rado prihvaćali a i raspirivali). Spominjanje proizvoljnih datuma pristupa bilo kada u prvom desetljeću, godinama je bilo jeftino, samo ne tako skoro, molim, bez žurbe! Sada Švedska drži predsjedništvo EU-a a često euroskeptični Skandinavci slove kao ekstremno naklonjeni širenju. Istodobno se unija temeljito predomislila: 2002. želi postati sposobnom za širenje, 2004. zaželjeti će dobrodošlicu novo pridošlima (ako će i oni biti za to spremni). Ta načelna odluka i iz Stockholma najavljeni tempo i težina koje želi dati pitanju širenja, dopušta jasne najave: nova će godina na europskoj razini osim pripremanja na euro, ponajprije biti u znaku širenja. Ne zbog toga što se već događa, nego stoga što još treba toliko toga učiniti. Europska unija još uvijek nije složna o tomu u kakvim se etapama treba širiti - u dva velika vala, najprije tri nove članice NATO-a da bi se isključila točka sukoba Cipar, ili drugi, ako Poljska nije još spremna, moraju također čekati? EU nije složan ni u pogledu mogućih prijelaznih rokova. Sedam godina za slobodu kretanja posloprimaca, kako je pretresao njemački kancelar Schroeder a što Austrija također prihvaća, ne odgovara Common sense u uniji. To je zbog toga što se još uvijek ne raspravlja dovoljno o tomu hoće li se i kako doseljavanje nositi s nezaposlenošću, istodobnim nedostatkom radne snage i prijetećim demografskim razvitkom. Najvažnija domaća zadaća političara EU-a, ako uistinu žele ubrzati širenje, ipak je da građanima napokon predoče prednosti povećane unije (bez uljepšavanja nedostataka). To se do sada u najboljem slučaju događalo u prigodnim govorima, ali bez supstancije. A ona će - zamisao usuglašavanja o širenju ne kruži samo Austrijom - još biti potrebna ako u veću Europu bude trebalo voziti punom parom umjesto toplim zrakom" - zaključuje komentator lista Andreas Schwarz.