US-NYT 18.XII EU KAO SUKOB NACIONALNIH LJUBOMORA

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 18. XII 2000. Prenapeta Europska Unija "Sukob nacionalnih ljubomora, koje je kontinet navodno prevladao, možda usporava proces europske integracije. To je jasna činjenica koja se ukazala iz nedavnog skupa na vrhu Europske UNije u Nici. Bez snažnog vodstva i ambiciozne vizije Helmuta Kohla, Francoisa Mitteranda i nekih drugih njihovih prethodnika, europski su državni čelnici otišli od pregovaračkog stola nakon pet dana razgovora s razočaravajuće skromnim sporazumom u rukama. Neuspjeh Unije da poduzme ambiciozne reforme spriječit će je da ispuni svoju težnju da postane djelotvorna diplomatska i gospodarska protuteža Sjedinjenim Državama na globalnoj sceni. Prvi cilj je bio preustrojiti nezgrapne institucije i procese donošenja odluka petnaestoro zemalja Europske Unije. Reforme su posebice potrebne pred širenje koje bi u Uniji moglo dovesti dvanaestak članica iz središnje i istočne Europe. No u Nici su se potvrdili uski nacionalni interesi. Odbijanje glavnih članica da se odreknu svoga prava veta glede oporezivanja, socijalne zaštite i drugih osjetljivih pitanja navelo je Romana Prodija da se žali na to da oni koji Europu vide 'samo kao prostor razmjene kojemu se pristupa kada je potrebno, a drže se dalje od njega kada im tako odgovara' varaju buduće naraštaje. Sukob između manjih i većih država članica u vezi sastava Europskoga povjerenstva, bruxelleskog tijela koje određuje politiku, prijetio je da spriječi čak i skromni dogovor postignut u Nici. Veće države na kraju su odustale od svojeg prijedloga da se okonča pravo svake zemlje da ima člana povjerenstva, no dobile su dodatnu moć veta u vijeću ministara, najmoćnijeg tijela Unije za donošenje odluka koje predstavlja države članice. Iako je summit unutar unije ismijan kao propali pokušaj, države istočne i središnje Europe željne priključivanja bile su ohrabrene izraženom namjerom da se do 2004. primi kandidate koji će se za to kvalificirati. Možebitni broj glasova kandidata određene je jednim snažno simboličnim korakom, i prema novim članicama će se odnositi ravnopravno kada se pridruže, prema broju njihovog stanovništva. Tako će Rumunjska, ako i kada postane članica Europske Unije, imati više glasova u Vijeću od Nizozemske, jednog od utemeljitelja Unije, čije je gospodarstvo četiri puta veće. Poljska će imati glasova koliko i Španjolska. No ipak bi te nove članice mogle biti razočarane u svom novom klubu ako ovaj nastavi izbjegavati potrebne institucionalne reforme u dolazećim godinama."