US-IQ-krize, rat intervencija, supersila-Politika-Nemiri/sukobi/ratovi us 20. XII. la times - rat u iraku SJEDINJENE DRŽAVELOS ANGELES TIMES20. XII. 2002.Najbolje je ne odlagati neizbježno u Iraku"Saddam Hussein se nije uspio pokazati
nevinim. Njegovo poricanje posjedovanja bilo kakvog oružja masovnog uništavanja to jasno pokazuje.Kao bivši dužnosnici vlade SAD-a koji su imali pristup najosjetljivijim obavještajnim informacijama o Iraku, potpuno smo svjesni iračkih stalnih napora da zadrži i poveća svoje oružane kapacitete. Čak su i izvori koji nisu tajni pokazali da Saddam mora dati mnogo objašnjenja. Tisuće tona kemijskog materijala za bojne kemijske agense, tisuće litara ratnih bioloških agensa i stotine streljiva ostaju nepopisane. Irak se nije ni potrudio objasniti druge dokaze njegovog varanja, poput otkrića inspektora zabranjenih ruskih giroskopa za rakete sakrivenih u rijeci i dnevnika koje su pokazali da je Irak uporabio mnogo manje kemijskog oružja tijekom iransko-iračkog rata nego što je tvrdio, ostavljajući tako veliku razliku između kemijskog oružja za koje se znalo da posjeduje i onoga koje je bilo iskorišteno ili uništeno.Obzirom da Saddam nije iskoristio svoju posljednju prigodu za
SJEDINJENE DRŽAVE
LOS ANGELES TIMES
20. XII. 2002.
Najbolje je ne odlagati neizbježno u Iraku
"Saddam Hussein se nije uspio pokazati nevinim. Njegovo poricanje
posjedovanja bilo kakvog oružja masovnog uništavanja to jasno
pokazuje.
Kao bivši dužnosnici vlade SAD-a koji su imali pristup
najosjetljivijim obavještajnim informacijama o Iraku, potpuno smo
svjesni iračkih stalnih napora da zadrži i poveća svoje oružane
kapacitete. Čak su i izvori koji nisu tajni pokazali da Saddam mora
dati mnogo objašnjenja. Tisuće tona kemijskog materijala za bojne
kemijske agense, tisuće litara ratnih bioloških agensa i stotine
streljiva ostaju nepopisane. Irak se nije ni potrudio objasniti
druge dokaze njegovog varanja, poput otkrića inspektora
zabranjenih ruskih giroskopa za rakete sakrivenih u rijeci i
dnevnika koje su pokazali da je Irak uporabio mnogo manje kemijskog
oružja tijekom iransko-iračkog rata nego što je tvrdio,
ostavljajući tako veliku razliku između kemijskog oružja za koje se
znalo da posjeduje i onoga koje je bilo iskorišteno ili uništeno.
Obzirom da Saddam nije iskoristio svoju posljednju prigodu za
razoružanje, kako Sjedinjen Države trebaju odgovoriti?
Jedan bi pristup bio da se inspekcijama dopusti dovršiti rad još
nekoliko mjeseci u nadi da bi inspektori mogli uhvatiti Iračane u
još laži ili da razgovori s iračkim znanstvenicima mogu dovesti do
nekog Saddamovog skrivenog materijala. Nada je da bi takvi dodatni
dokazi mogli uvjeriti još više zemalja da sudjeluju u ratnoj
koaliciji.
Ili bi Bushova administracija mogla dobiti vremena potrebnog za
'proučavanje' iračke deklaracije, i raspravljanje o njezinim
neistinama i izmišljotinama sa savezničkim vladama dok ne riješi
sva potrebna politička i vojna pitanja. Kada se izlože najbolji
argumenti, a pripreme dovrše (vjerojatno u nekoliko tjedana)
predsjednik Bush može najaviti da smo, u skladu s rezolucijom
Ujedinjenih naroda 1441, mi i naši saveznici zaključili da je Irak
materijalno kršio rezoluciju o prekidu vatre iz 1991., i da će stoga
Sjedinjene Države voditi koaliciju kako bi se Irak silom
razoružalo.
Ako mora doći do rata, to je najbolji put. Problem s dopuštanjem
inspekcijama da se iscrpe jest taj da je to politika utemeljena na
nadi, a kako državni tajnik Colin Powell voli kazati , 'Nada nije
plan'.
Glavni UN-ov inspektor Hans Blix i generalni direktor Međunarodne
agencije za atomsku energiju Mohammed Baradei stalno su se opirali
nastojanjima SAD-a da usmjerava njihova djelovanja i odgađali su
korištenje agresivnijih ovlasti koje im daje UN-ova rezolucija
radi toga što je njihov interes u poticanju iračke suradnje, a ne da
posluže kao okidač rata.
Uz to, ni obavještajna zajednica SAD-a ni inspektori nisu u
posjedu, niti će vjerojatno doći, potrebnih obavještajnih podataka
koji bi otkrili iračko zabranjeno oružje ili proizvodnju oružja u
tom procesu. To je bio naš problem od sredine devedesetih: imamo
mnogo obavještajnih podataka da Irak ima zabranjena oružja, no
nemamo pouzdane pokazatelje gdje su sakrivena. Potajno odvođenje
iračkih znanstvenika iz zemlje bi moglo pomoći, no nekih vjerojatno
nema, neki nisu voljni otići, a ostatak bi se mogao bojati za svoje
bližnje koje bi ostavili.
Umjesto da se vrši pritisak na Blixa da koristi pristup koji ne bi
funkcionirao, u prilog nakanama Bushove administracije više bi
koristilo objavljivanje velike količine informacija koje su već
prikupljene prigodom ranijih bjegova iračkih znanstvenika, pa i u
pročišćenom obliku. Njihovi su dokazi uvijek bili najvrjednije
obavještajne informacije koje smo uspjeli prikupiti.
Postoji stvaran rizik u tome da se inspekcijama dopusti rad bez
krajnjeg roka. Što inspektori duže rade i ništa ne nalaze, to će za
Sjedinjene Države biti teže izgraditi koaliciju kada se konačno
odlučimo na djelovanje.
Rat uvijek mora biti posljednje sredstvo, i sigurno se treba
obaviti još pripremnih radnji kako bi se minimalizirali njegovi
rizici i troškovi. No Saddam je upravo opet jasno pokazao da je
jedini učinkoviti put za razoružavanje njegova režima taj da ga se
svrgne s vlasti.
To predsjednika ostavlja s izborom između rata prije ili rata
kasnije.
Inspekcije na neutvrđeno vrijeme samo će neizbježno učiniti
složenijim.", pišu Martin Indyk i Kenneth M. Pollack. Indyk je
bivši pomoćnik državnog tajnika i veleposlanik u Izraelu
Clintonove administracije, te direktor Saban centra za blisko i
srednjeistočnu politiku na Brooking Institution. Pollack je
direktor istraživanja centra i bivši analitičar CIA-e i autor
knjige 'The Threatening Storm: The Case for Invading Iraq'.