IT-US-supersila, savezi, integracije-Politika it - 8.XII. la stampa - amerika i europa ITALIJALA STAMPA8. XII. 2002.SAD, posljednji dani carstva"Sjedinjene Države danas su na vrhuncu svoje snage, niti jedna zemlja nije u stanju
izazvati ih na polju gospodarstva ili vojne snage i teško se osjetiti jednog razdoblja povijesti u kojoj je jedna jedina zemlja bila u stanju toliko otkloniti bilo kakvu kombinaciju saveza među svojim rivalima. No upravo je to njihova slabost, jer tjera na unilateralizam, na podcjenjivanje žestokog takmaca; ne Kine, ne Islama, već Europe. To je premisa od koje kreće Charlie Kupchan, direktor programa za europske studije newyorškog Council on Foreign Relations i bivši suradnik Billa Clintona tijekom prvog predsjedničkog mandata, kako bi ustvrdio da je mimo vanjštine Amerika u stvarnosti na početku faze imperijalnog opadanja. The End of American Era, knjiga od 391 stranice, sadrži detaljno upozorenje američkom javnom mišljenju: Sjedinjene Države su predodređene slijedećih godina pratiti zalazak svojih prvenstava, i biti gospodarski prestignute od Europe, te trpjeti posljedice 'digitalne revolucije' kojom je nemoguće upravljati aktualnim politikama.
ITALIJA
LA STAMPA
8. XII. 2002.
SAD, posljednji dani carstva
"Sjedinjene Države danas su na vrhuncu svoje snage, niti jedna
zemlja nije u stanju izazvati ih na polju gospodarstva ili vojne
snage i teško se osjetiti jednog razdoblja povijesti u kojoj je
jedna jedina zemlja bila u stanju toliko otkloniti bilo kakvu
kombinaciju saveza među svojim rivalima. No upravo je to njihova
slabost, jer tjera na unilateralizam, na podcjenjivanje žestokog
takmaca; ne Kine, ne Islama, već Europe. To je premisa od koje kreće
Charlie Kupchan, direktor programa za europske studije newyorškog
Council on Foreign Relations i bivši suradnik Billa Clintona
tijekom prvog predsjedničkog mandata, kako bi ustvrdio da je mimo
vanjštine Amerika u stvarnosti na početku faze imperijalnog
opadanja. The End of American Era, knjiga od 391 stranice, sadrži
detaljno upozorenje američkom javnom mišljenju: Sjedinjene Države
su predodređene slijedećih godina pratiti zalazak svojih
prvenstava, i biti gospodarski prestignute od Europe, te trpjeti
posljedice 'digitalne revolucije' kojom je nemoguće upravljati
aktualnim politikama.
Dva su razloga koja Kupchan iznosi u potporu svojih teza. Prvi:
Europa je u progresivnoj fazi rasta i sazrijevanja, političkog,
vojnog i gospodarskog. Drugi: Amerika Georgea Busha je
zarobljenica političkih usmjerenja koje združuju izolacionizam i
unilateralizam, nagoneći zemlju da se odrekne uloge tvorca
međunarodnih saveza koju je imala u 20. stoljeća od iskrcavanja u
Normandiji do pada Berlinskog zida. Glede Europe koja raste Kupchan
ima malo dvojbi: proces ujedinjavanja unutar Europske Unije brži je
i manje traumatičan od onoga koji je doveo do rađanja Sjedinjenih
Država, do čega je došlo kroz građanski rat; brojke i statistike
pokazuju da su mogućnosti gospodarskog rasta europskih zemalja
veće od onih američkih, uz očekivanje ulaska u konkurenciju Kine
2025.. A potom je tu politika: Europa mjesecima otvoreno prkosi
Sjedinjenim Državama na više frontova, od rađanja Međunarodnog
kaznenog suda do sastavljanja UN-ovog povjerenstva za ljudska
prava, od dijaloga sa Sjevernom Korejom do mirovnog procesa na
bliskom istoku, sve do poštivanja protokola iz Kyota o smanjivanju
stakleničkih plinova i protivljenja ratu s Irakom izvan okvira UN-
a.
'Europa danas intervenira kako nije činila u prošlosti',
primjećuje Kupchan podsjećajući na do sada pokazanu sposobnost
preuzimanja značajnih odgovornosti, počevši od onih vojnih na
Balkanu. Kupchan poziva da se gleda dalje od rasprava koje se
svakodnevno događaju u Bruxellesu: 'Iako je Europa daleko od toga
da bude federacija, njeno bogatstvo nadmeće se s američkim dok se
pojavljuje odlučnost da se afirmiraju vrijednosti i interesi
različiti od onih Sjedinjenih Država'. Pozivanjem na starinu
Kupchan rabi kronike 4. stoljeća, kada se Rimsko carstvo podijelilo
na dvoje odvajanjem istočnog carstva s prijestolnicom Bizantom,
budućim Konstantinopolom. 'To je ono što bi se moglo sada dogoditi
Zapadu', smatra autor, naglašavajući paralele sa slabošću
tadašnjeg Rima i Sjedinjenih Država sada, prije svega
nesposobnosti Bushove administracije da bude osovina politika
saveza interesa i vrijednosti koje su od 1945. činile kostur
velikih međunarodnih sporazuma, od MMF-a do UN-a, od APEC-a do
NATO-a, nakon poraza nacifašizma i tijekom hladnog rata. 'Američke
politike će smanjiti angažman u međunarodnim događajima', smatra
Kupchan, pridružujući Bushove odluke neki usmjerenjima koje je
imao i njegov prethodnik demokrat Bill Clinton, 'koje čine da se
pojavljuju već dugo ukorijenjeni narodni osjećaji, poput onog da se
ne trebaju prihvaćati kompromisi u svezi suvereniteta u ime saveza
i sporazuma'. Postotak stanovništva koje je proživjelo Drugi
svjetski rat pao je na 5 posto, za mlade naraštaje Berlinski zid
pripada prošlosti, a povećanje hispanskog useljavanja slabi
internacionaliste. Radi se o trajnoj tendenciji koju nije uspio
okrenuti ni 11. rujan, kako pokazuje činjenica da Amerika, iako
napadnuta, pokazuje sklonost djelovati sama, bilo u Afganistanu
bilo u Iraku. Ako je Francis Fukuyama govorio o 'kraju povijesti'
sada Charlie Kupchan odgovara da smo 'tek na početku' a na obzoru se
nalazi podjela Zapada na dvoje, s Bruxellesom u ulozi Bizanta 21.
stoljeća", piše Maurizio Molinari.