IT 30.XI. CORRIERE - AMERIKANCI I EUROPLJANI

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 30. XI. 2002. Oni Amerikanci i ovi Europljani "Bilo ili ne rata sa Saddamovim Irakom, nakon neslaganja iz Berlina i Pariza u Washingtonu izgledaju neizbježna neraspoloženja i srdžbe, bez obzira pođu li stvari dobro ili loše. Bush je htio Schroedera ocijeniti ne samo kao buntovnog saveznika, nego kao i saveznika koji ne poštuje strategiju Bijele kuće. Potom je s nestrpljenjem slušao Chiraca, što je bilo obvezno jer je Francuska članica Vijeća sigurnosti UN-a s pravom veta. Neki poremećaj u političkoj metereologiji mogao bi se kretati preko 'atlantskog jezera', štedeći britanske otoke. No poslije? U Washingtonu, kao i u Berlinu i Parizu, kakva god bila učinkovitost rezolucije UN-a 1441, trebao bi prevladati savjet da se ne dramatiziraju razmirice, izbjegavajući 'solid, stupid confrontation'. Međunarodni scenarij našeg doba, s njegovim bezbrojnim sukobima, ima previše zamki da bi mogao pretjerati u intervencionističkoj koncepciji ili popustio pred iskušenjem ne uključivanja. A, uostalom, nezanemarive struje mišljenja među samim Amerikancima iskazale su brigu radi Bushovog načina odlučivanja iako su mu i Senat i Kongres dali široke ovlasti. No u temelju transatlantskih proturječja ostaje jedna teškoća, koja nadilazi neposredan uzrok sporenja. Amerikanci svrstani uz Busha, prema psihologiji koja se vidi iz novina i s televizije, smatraju Europljane Schroedera i Chiraca, ili neke povjerenike, frustriranima time što EU nije, niti će uskoro biti, supersila i što se može širiti ali ne i dati si pravi federalni ustroj, različit kakav jest s previše starih povijesti, identiteta i jezika. Dakle, oni bi bili pogođeni neutješnim 'eurocentričnim provincijalizmom'. Sa svoje strane, tako opisani Europljani izgleda da su došli do zaključka da je Washington s Bushom sklon smatrati supersilu 'dokazom vrline pa čak i nepogrešivosti kao znaka Božje naklonosti'. Pretjerani optužbe, s jedne i s druge strane, makar se mogu svesti i na poneku istinu. Glede frustracija Europljana dovoljno je ukazati jednu primarnu teškoću. U 15 država EU-a danas se govori 11 jezika koje treba prevoditi u 110 kombinacija, no 2004., s predviđenim otvaranjem za još 10 država trebat će prevoditi 20 jezika u 380 kombinacija. Nije baš istina da je 'Babilon na jedan korak', no prema ocjenama s druge strane Atlantika, do toga ne nedostaje mnogo. Što se tiče tradicionalnih europskih predrasuda prema SAD-u, koje se u nekim slučajevima stalno ponavljaju, povjesničar Walter Russell Mead podsjeća da je Bismarck čak i mudrovao: 'postoji neko Božje proviđenje za lude , pijane i za Sjedinjene američke Države'. Doista posebno proviđenje, uzimajući u obzir uspon Sjedinjenih Država kao svjetske supersile jedno stoljeće nakon pruskog kancelara 'Realpolitike'. No sada glede doktrina ili vizija Georgea W. Busha, među Europljanima se pojavljuje poneka razborita dvojba ne narušena povijesnim predrasudama. Pred nesklonostima ili prigovorima politici superproširenja supersile u ulozi međunarodnog žandara, Bush se izjasnio iznenađenim: 'Ne mogu vjerovati, jer znam koliko smo dobri'. A uz to je objavio mogućnost preobraćanja srednjeg i bliskog istoka na zapadnu demokraciju, pa i tamo gdje plemenska neprijateljstva ne ostavljaju prostora stranačkim nadmetanjima. Njegova način govora je neodređen, između mesijanstva i kulta snage ili između puritanskog moralizma i bezobzirnog naftaškog ekonomizma. Koje je ispravno tumačenje 'Bushovog koda', vjerojatno dosljednijeg no što se čini danas? To će moći kazati samo bagdadska kušnja, kolateralnim geopolitičkim efektima i nastavkom kojega će imati od Karachija do Istambula", piše Alberto Ronchey.