DW 25. XI. INTERNET JE IDEALNO ORUŽJE ZA TERORIST

DEUTSCHE WELLE - DW 25. XI. 2002. Internet - idealno oružje za teroriste U sjeni mogućeg vojnog napada na Irak, i u Sjedinjenim Državama je sve više onih koji upozoravaju da čitav zapadni svijet ima svoju osjetljivu točku: informatički sustav. To nisu samo scenariji koji bi privukli brojnu publiku u kina i prema kojima stradaju nuklearne elektrane ili neka nevidljiva ruka uništava tvornice, brane hidroelektrana ili se mijenjaju putanje satelita. Opasnost je mnogo konkretnija: primjerice, Pentagon je sam objavio kako ima spoznaje o skupini danskih hakera iz Danske koji su za vrijeme prošlog rata s Irakom Sadamu Huseinu ponudili da će za milijun dolara omesti vojne operacije američke vojske - barem za neko vrijeme. Husein je odbio tu ponudu - ali stručnjaci su kasnije ustvrdili: danski klinci mogli su to doista učiniti. Jer kao nikada do tada vojna je komunikacija Amerikanaca za vrijeme rata uvelike počivala na sasvim običnom internetu. Jedna od glavnih zadaća američke Agencije za nacionalnu sigurnost - NSA, baš kao i netom osnovanog američkog superministarstva je i sigurnost računalskih mreža. NSA na svojoj web stranici www.nsa.gov primjerice nudi opsežan priručnik za razne operativne sustave - osobito za prilično šupljikave proizvode koncerna Microsoft - kako zaštititi vlastite računalske mreže od napada izvana. Jer razloga za to ima dovoljno: čak i američka vojska je prije par godina razmišljala o napuštanju Windowsa NT na svojim računalima i prelasku na Apple. Rat se već vodio i vodi, ne samo iz dosade ili obijesti nego i s ciljanom namjerom: iz dubina mreže interneta se prodire u računala, kradu podaci, divlja se po tuđim web stranicama, onemogućava servis, sabotira, lansira viruse, izvode se transakcije koje su zapravo čista krađa - da ne nabrajamo dalje. Mogu biti pogođeni svi - kako privatna osoba kojoj ukradu broj kreditne kartice pa do koncerna kojoj ukradu poslovni plan ili informaciju o proizvodnom procesu. A pošto više ne postoji stroga granica između vojnih i civilnih kanala, cilj su bili i vojni sustavi. Najspektakularniji su dakako proboji u vojni sustav kako bi se krali, mijenjali ili brisali osjetljivi podaci koji vode do neke akcije. O takvim probojima se najmanje zna jer nitko nema razloga to govoriti novinarima, ali i vojne operacije - baš kao i svaki poslovni proces - osjetljivi su na čitavom nizu točaka koje nisu ništa drugo nego informacije: o ciljevima, o bojnim sredstvima koje se namjeravaju uporabiti, o transportu, opskrbi. Drugi način je manje spektakularan - ali mnogo češći: ključni serveri bombardiraju se milijunima besmislenih e-mailova ili naredbi tako da i najsnažnije računalo mora ispasti iz sustava - takozvani efekt Denial of Service. Već 1999. godine za vrijeme napada na Jugoslaviju i operacije na Kosovu tako su protivnici te vojne intervencije napali računala NATO-a, ciljano su se slali mailovi krcati virusima iz čitavog niza istočnoeuropskih zemalja, a prava eksplozija napada te vrste dogodila se nakon nehotičnog pogotka kineskog veleposlanstva u Beogradu. Jer onda su i kineski hakeri krenuli protiv servera američke administracije sa porukom - prestat ćemo kada vi prestanete sa ratom. Protiv takvih napada gomilom smeća na servere malo što se može učiniti: i ovog listopada je istovremeno napadnuto devet od ukupno trinaest glavnih računala svjetske računalne mreže. Problem je trajao doduše samo sat vremena, ali i on je pokazao koliko je ta mreža osjetljiva. Stoga upozorenja američkih stručnjaka dakako imaju smisla - iako i njih donekle treba uzeti sa oprezom. Jer baš kao i s računalnim virusima, i pitanje sigurnosti mreže je nešto o čemu svi pričaju, o čemu prosječan korisnik malo što uopće zna, ali u čemu se vrte poslovi vrijedni milijuni dolara - nerijetko za prodavanje roga za svijeću. Sa druge strane, postoje i druge metode u Cyberwaru o kojem se zna veoma malo: na primjer o chippingu - planu kojeg je navodno svojevremeno inicirala CIA i koji je predvidio da američki proizvođači procesora za računala i koji dominiraju svjetskim tržištem, proizvode nešto drugačije čipove za izvoz u druge zemlje - i koji možda imaju neka svojstva koja ne pišu u priručniku. Tu su i takozvane logičke bombe koji se aktiviraju samo ako odnekud dobiju tu naredbu. Tu su dakako i virusi iako je zanimljivo pitanje tko sve i izmišlja te viruse. Jer informatički rat protiv - na primjer - Al Kaide se već uvelike vodi - na primjer lociranjem tijeka novca, gdje je poslan i gdje je podignut e-mail odgovarajućeg sadržaja, gdje se nalazi mobitel. Jedan novinar postaje Al Jazeera gotovo je likvidiran jer je na interview s jednim pripadnikom Al Kaide krenuo s uključenim mobitelom. U ovom sektoru su Sjedinjene Države do sada slijedile strategiju koja otprilike glasi nećemo drugima činiti ono što bi drugi mogli činiti nama - ali oružje za teroristički napad računalom može se doista kupiti bilo gdje, može se uporabiti iz velike daljine i gotovo ga je nemoguće uhvatiti: ukratko, to je idealno oružje teroristima. (DW)