IT - 30. X. LA STAMPA- ČEČENI I PUTIN

ITALIJA LA STAMPA 30. X. 2002. Tko je doveo u škripac predsjednika Putina "S protjecanjem dana, tragedija u moskovskom kazalištu Dubrovka dobiva konotacije koje omogućavaju bolje razjasniti cijelo pitanje međunarodnog terorizma. Ne samo njegovu prirodu, uzroke, izraze, nego i kvalitetu odgovora spram njegove agresije i tehnologija za obranu. Završeno je vrijeme velikih pojednostavljivanja koje bi upravo neprijatelji Zapada i demokracije htjeli nametnuti javnom mišljenju.(...)S te točke gledanja moskovska je epizoda primjer. U roku od dva dana praktično jednoglasno odobravanje akcije ruskih specijalaca se smanjilo pred pokoljem talaca, ubijenih plinom.(...) Dvije su pretpostavke: ili je čečensko stanje došlo do stadija strateškog očaja takvog da se treba predati islamističkom terorizmu. Ili je sam čečenski slučaj u stvarnosti preuzet izvana, pa se njime gotovo upravlja u okviru šireg plana, ne više nacionalnog antiruskog, nego internacionalnog antiameričkog. Ako stvari tako stoje Putin je na raskršću. Naglasak koji je on stavio na utjecaj Al Qaede u Čečeniji još je uvijek općenit, ali mu omogućava slobodu manevriranja. Ako pak utvrdi izravnu vezu između napada u Moskvi i svjetskog islamskog terorističkog djelovanja, morat će omekšati svoje stajalište pred američkom odlučnošću da se ukloni Saddam, makar i bez pridruživanja operaciji. No sve je postalo složenijim uslijed zbivanja u vezi s uporabom plina koji stavlja Kremlj u tešku nelagodu, diskreditirajući ga. Tužna epizoda je opipljivo dala do znanja, više od bilo kojeg argumenta, da nije sve zakonito u borbi protiv terorizma, Ili točnije, da treba procijeniti, točnošću kakva se do sada nije tražila, moralne i praktične posljedice poduzetih akcija. Moskovski plin i državna tajna njegove formule postaju metafora: oružja protuterorističke obrane, te logički, njezine strategije i taktike, ne mogu biti i ne smiju biti zrcalne nihilizmu terorizma. Ne samo iz razloga morala nego i iz političkih razloga. Bojim se da u Washingtonu oni koji su odlučno za bezuvjetni napad na Irak nisu shvatili lekciju moskovskog plina", piše Gian Enrico Rusconi.