BELGIJA-LE SOIR 16.11.02. GALLO: TURSKA NIJE EUROPA

BELGIJA LE SOIR 16.XI.2002. 'To bi značilo odustati od politički jake Europe' S Maxom Gallom, piscem, bivšim europskim zastupnikom i francuskim ministrom razgovarao je Denis Ghesquiere: " - Izaziva li u vama otpor zamisao o ulasku Turske u Europsku uniju? = Da. Vrlo jasan otpor, koji sam uvijek osjećao. Svakako ne zbog muslimanskog obilježja Turske ili zbog nekog drugog razloga po kojemu bi Europa bila 'kršćanski klub'. Moji su glavni razlozi povijesni i zemljopisni. Turska nije Europa. Povijest je u tom smislu nedvosmislena. Dakako, imamo Bizant, u Carigradu pronalazimo muslimanske značajke. Premda je istina da Europa nije kršćanski klub, ona se često definira tako i to je dio njezine povijesti. Otomansko Carstvo ima drukčiju povijest. - Može li se ta povijesna zapreka premostiti? = Zalažem se za partnerstvo, za konfederaciju s Turskom, ali nikako za njezin prijam. Jer, primimo li ju, ne vidim razloga zašto bismo odbili zemlje Maghreba koje su snažno povezane s Europom. Također ne vidim zašto bismo odbili Bjelorusiju, Ukrajinu i Rusiju koje su, po mnogim značajkama, također europske. To bi značilo zauvijek se odreći politički snažne Europe. To znači shvaćati Europu kao običan gospodarski savez zemalja sa slobodnim protokom ljudi i dobara - što bi već bio problem! No zamisao najodlučnijih europeista o snažnoj Europi, tj. o državi koja bi imala vanjsku politiku i obranu, što ukratko zahtijeva velika politička usklađivanja, pada u vodu ako Turska postane članica. - Kako tumačite nastojanje Sjedinjenih Država na prijamu Turske? = Povijesna je činjenica da je Turska u doba Hladnog rata imala važnu ulogu u sustavu NATO-a, pa tako i SAD-a; bila je strateška platforma koja je kočila možebitno širenje SSSR-a na jug i bila je nosač zrakoplova za američke zračne flote. Kao što kažu neki europski komentatori, za nedefinirano širenje Europe zalažu se protivnici političke i snažne Europe. U takvim okolnostima ne možemo zamisliti neobičniju vanjsku politiku, s tako različitim zemjopisnim stajalištima, kao što bi bilo stajalište Turske, Belgije, Francuske, Španjolske itd. To je već gotovo nemoguće s dvadeset pet članova. To više s Turskom. Ne možemo odbaciti tu makjavelističku postavku prema kojoj nam se na vrat želi natovariti što veći broj država kako bi se oslabila politička Europa. - Što da mislimo o iznenadnoj iskrenosti nekih europskih čelnika koji se protive prijamu Turske? = Giscard d'Estaing (predsjednik Konventa za budućnost Europe, op.ur.) uvijek se više ili manje jasno protivio. Ipak, više začuđuju izjave Huberta Vedrinea (bivši francuski ministar vanjskih poslova koji kaže da je ulazak Turske u Uniju smiješan kao što bi bio ulazak Francuske u Organizaciju afričkog jedinstva, op.ur.)... - Pače i zaprepašćuju? = Zaprepašćuju jer dolaze nakon zaglušne šutnje, njegove i mnogih drugih. Mislim da se ta šutnja može protumačiti nekom vrstom strašljivosti pred upornošću i lobiranjem SAD-a. Možda i strašljivosti zbog jedne druge prijetnje. Turski je uvodničar u biti napisao: 'Odbijete li Tursku, imat ćete što vidjeti, reakciju vaših muslimana koji žive u europskim zemljama'. Mislim da je neprihvatljiv takav postupak koji sliči na ucjenjivanje. Neki komentatori, napose francuski, očituju sličan strah i pozivaju na oprez. To bi značilo biti strašljiv. Moramo se odlučiti: ili mislimo da je to dobro za Europu, pa kažemo dobro. Ili zaključujemo da je to loše za Europu i kažemo ne. To je učinio Giscard d'Estaing. (...) - Dakle, vaša protimba primanju Turske temelji se na nedavnim izborima i na usponu islamističke stranke? = Svakako, islamizam je činjenica u muslimanskom svijetu: u Alžiru, Maroku, Pakistanu i, među ostalim, u Turskoj, kao što vidimo. Izbori pokazuju koliki su razmjeri tog pokreta. Mislim da bi mudro bilo ne zatvoriti se iza željeznog zastora, već reći da nam treba vremena za uspostavu partnerstva. Pristaše konfederalne Europe pravi su realisti koji žele izgraditi Europu. Samo postupno, kada vidimo što se događa sa čvrstim savezom, možemo postupno izgraditi političku Europu. A ne neočekivanim proglašenjem ulaska Turske koja će za deset godina biti najmnogoljudnija, najmlađa i vojno najmoćnija zemlja u Uniji i k tome još i islamistička! - Poznato je da se trenutno zanimate za kršćanstvo. Utječe li to na vaše stajalište? = Mislim da ne. Tvrdim da ne treba nikog odbaciti zbog vjere. No kažem isto tako da je kršćanska dimenzija sastavnica europske povijesti. Kao i svjetovnost: antiklerikalizam i borba za svjetovnost javljaju se u doba kada je Crkva bila jaka; međutim, u većini zemalja uvedena je kohabitacija, u različitim oblicima, između političke države i priznanje vjerske činjenice. To je temeljna značajka europskog života. Europu shvaćam na sljedeći način: zagovaram nacionalni suverenitet unutar europskog sustava, gdje prijenos suvereniteta vodi k očitovanju političke, organizirane, snažne Europe koja ima obranu i vanjsku politiku. Mislim da se to ne može postići bez većeg usklađivanja između članova te zajednice koje je ukorijenjeno u povijesti. Kako zemljopisno i povijesno, tako i politički Turska ne ispunjave te uvjete."