FR-US-teroristi-Terorizam-Obrana-Diplomacija-Vlada franc-le monde od 14.11.02. europski korpus za borbu protiv terorizma FRANCUSKALE MONDE14.XI.2002.Europski korpus i borba protiv terorizma"24. listopada američki State Department
objavio je, kao što redovito čini, izvješće o prinosu svake zemlje saveznice Sjedinjenih Država koja je članica NATO-a ili je na putu da to postane, u 'globalnoj borbi protiv terorizma'. Razredba ovisi samo o mjerilima američke vlade. Washington objavljuje neku vrstu rang-liste dobrih i odanih usluga. Među devetnaesterim državama članicama Atlantskog saveza i deveterim koje to žele postati, ističe se Francuska.'G. 2002. Francuska je osigurala najveću vojnu pomoć' nakon SAD-a, kaže se u dokumentu State Departmenta u kojemu se naglašava da je francuska vojska bila nazočna u Afganistanu, u Omanskom moru, u Zaljevu, u Tadžikistanu, Kirgistanu i, općenito, u čitavoj kampanji pod nazivom 'Trajna sloboda'.Pohvala je neočekivana. Došla je u jeku sukoba između Washingtona i Pariza oko nastavka borbe protiv režima Sadama Huseina i u trenutku kada se, u samoj Francuskoj, postavlja pitanje o ulozi vojske u suzbijanju terorizma.
FRANCUSKA
LE MONDE
14.XI.2002.
Europski korpus i borba protiv terorizma
"24. listopada američki State Department objavio je, kao što
redovito čini, izvješće o prinosu svake zemlje saveznice
Sjedinjenih Država koja je članica NATO-a ili je na putu da to
postane, u 'globalnoj borbi protiv terorizma'. Razredba ovisi samo
o mjerilima američke vlade. Washington objavljuje neku vrstu rang-
liste dobrih i odanih usluga. Među devetnaesterim državama
članicama Atlantskog saveza i deveterim koje to žele postati,
ističe se Francuska.
'G. 2002. Francuska je osigurala najveću vojnu pomoć' nakon SAD-a,
kaže se u dokumentu State Departmenta u kojemu se naglašava da je
francuska vojska bila nazočna u Afganistanu, u Omanskom moru, u
Zaljevu, u Tadžikistanu, Kirgistanu i, općenito, u čitavoj
kampanji pod nazivom 'Trajna sloboda'.
Pohvala je neočekivana. Došla je u jeku sukoba između Washingtona i
Pariza oko nastavka borbe protiv režima Sadama Huseina i u trenutku
kada se, u samoj Francuskoj, postavlja pitanje o ulozi vojske u
suzbijanju terorizma.
Očito je da SAD, kolikogod je Francuska kasnila sa sudjelovanjem u
afganistanskom pohodu zbog dvojbi oko premještanja nosača
zrakoplova Charlesa de Gaullea koncem 2001., a onda oko slanja
komandosa u Mazar-e-Charif i raspoređivanja borbenih zrakoplova
Mirage 2000D u nekoj susjednoj zemlji te, napokon, oko uspostave
redovite afganistanske vojske, ima pozitivno mišljenje o
francuskom sudjelovanju. Komentirala se činjenica da je suradnja
između obavještajnih služba dviju zemalja ispunila svoju zadaću na
licu mjesta, na razini glavne uprave za vanjsku sigurnost i
specijalnih snaga. No danas, prema mišljenju State Departmenta,
treba vjerovati da je ta suradnja bila još tješnja između dviju
vojska, premda je francuski glavni stožer upozoravao na operativno
'vodstvo' Pentagona.
Američko ministarstvo vanjskih poslova podsjeća da se NATO, još
12.IX.2001., dan nakon atentata na New York i na Washington, pozvao
na članak 5 Sjevernoatlantskog ugovora prema kojemu je 'napadaj na
članicu ŠugovoraĆ napadaj i na sve ostale'. Napominje da su 'naše
saveznice uzvratile pojedinačno ili zajednički', a zatim poimence
nabraja francuske akcije u borbi protiv terorizma.
Izdavanje potvrde o čvrstom savezništvu od strane Washingtona
dolazi u času kada se u vojnim krugovima u Francuskoj vodi još tiha,
ali stvarna raspra o ulozi oružanih snaga u ratu protiv terorizma.
To je 'globalni rat' otkako se posvuda čuju neočekivane, iznenadne
koliko i grube prijetnje koje poprimaju najrazličitije oblike.
Primjer tomu je prijedlog Donalda Rumsfelda, američkog ministra za
obranu, o osnutku snaga za brzo djelovanje unutar savezničkih
zemalja, koje bi bile pokretne i vrlo brzo bi se mogle mobilizirati,
a imale bi dvadeset tisuća ljudi kadrih da svladaju terorističku
prijetnju, ako treba i izvan područja Atlantskog saveza.
Te snage ne bi imale nikakve veze s europskim snagama za brzo
djelovanje od šezdeset do devedeset tisuća ljudi uz potporu tristo
borbenih zrakoplova i stotinjak ratnih brodova koje Europska
unija, nakon susreta na vrhu u Nici koncem 2000., planira osnovati u
razdoblju od 2003. do 2004. Taj bi europski korpus bio namijenjen
ispunjavanju takozvanih zadaća iz Petersberga, tj. za očuvanje i
uspostavu mira u Europi, rješavanje kriza, humanitarne i
sigurnosne operacije za spašavanje europskih državljana čiji bi
život bio izložen pogibli u stranim zemljama ili u zemlji u kojoj
žive.
Međutim, sve je više najviših časnika bliskih G2S, istraživačkoj
skupini sa sjedištem u Vojnoj školi, koji se pitaju: hoće li se
europske snage dugo moći pričinjati da se žele isključiti iz
antiterorističke borbe ili joj se neće morati ni priključiti?
Takvo razmišljanje polazi od činjenice da su se načini vojnog
djelovanja, kako na Balkanu, tako i u Afganistanu, pokazali
razmjerno ispravni. U Afganistanu, primjerice, saveznici su bili
sučeljeni s klasičnom shemom, poznati protivnik (mreža Al Qaida),
ortački režim (talibani) i područje koje je postalo nepobitan
ulog.
Danas je terorizam zapravo podmukla i polimorfna gangrena koja
djeluje po logici koju je teško razumjeti i zato ju je teško sigurno
predvidjeti. Zašto bismo se, u takvim prilikama, lišili još jednog
stručnog mišljenja koje političarima mogu priskrbiti suvremene
mogućnosti kojima raspolaže vojska - ne samo u tehnološkom
obavješćivanju i u operacijama komandosa?
Širenje operativnog područja europskih snaga otvorilo bi vrata
definiranju prikladnijeg vojnog protudjelovanja, premda kampanja
'Trajna sloboda' zasad nipošto nije ostvarila sve svoje ciljeve.
Potaknuvši osnutak novih snaga za brzo djelovanje koje bi bile
posebno namijenjene borbi protiv terorizma, g. Rumsfeld je svjesno
uzburkao mirnu površinu programa o vojnoj reformi u Europi.
Nekoliko njezinih partnera u NATO-u, počevši s Velikom Britanijom,
obećalo je da će razmisliti o tomu. Najviše iznenađuje što danas
francuski generali opet koriste priliku da se zapitaju o svrsi
sadašnjih misija europskih snaga u času njihova nastanka", piše
Jacques Isnard.