FRANC-LE MONDE OD 14.11.02. EUROPSKI KORPUS ZA BORBU PROTIV TERORIZMA

FRANCUSKA LE MONDE 14.XI.2002. Europski korpus i borba protiv terorizma "24. listopada američki State Department objavio je, kao što redovito čini, izvješće o prinosu svake zemlje saveznice Sjedinjenih Država koja je članica NATO-a ili je na putu da to postane, u 'globalnoj borbi protiv terorizma'. Razredba ovisi samo o mjerilima američke vlade. Washington objavljuje neku vrstu rang- liste dobrih i odanih usluga. Među devetnaesterim državama članicama Atlantskog saveza i deveterim koje to žele postati, ističe se Francuska. 'G. 2002. Francuska je osigurala najveću vojnu pomoć' nakon SAD-a, kaže se u dokumentu State Departmenta u kojemu se naglašava da je francuska vojska bila nazočna u Afganistanu, u Omanskom moru, u Zaljevu, u Tadžikistanu, Kirgistanu i, općenito, u čitavoj kampanji pod nazivom 'Trajna sloboda'. Pohvala je neočekivana. Došla je u jeku sukoba između Washingtona i Pariza oko nastavka borbe protiv režima Sadama Huseina i u trenutku kada se, u samoj Francuskoj, postavlja pitanje o ulozi vojske u suzbijanju terorizma. Očito je da SAD, kolikogod je Francuska kasnila sa sudjelovanjem u afganistanskom pohodu zbog dvojbi oko premještanja nosača zrakoplova Charlesa de Gaullea koncem 2001., a onda oko slanja komandosa u Mazar-e-Charif i raspoređivanja borbenih zrakoplova Mirage 2000D u nekoj susjednoj zemlji te, napokon, oko uspostave redovite afganistanske vojske, ima pozitivno mišljenje o francuskom sudjelovanju. Komentirala se činjenica da je suradnja između obavještajnih služba dviju zemalja ispunila svoju zadaću na licu mjesta, na razini glavne uprave za vanjsku sigurnost i specijalnih snaga. No danas, prema mišljenju State Departmenta, treba vjerovati da je ta suradnja bila još tješnja između dviju vojska, premda je francuski glavni stožer upozoravao na operativno 'vodstvo' Pentagona. Američko ministarstvo vanjskih poslova podsjeća da se NATO, još 12.IX.2001., dan nakon atentata na New York i na Washington, pozvao na članak 5 Sjevernoatlantskog ugovora prema kojemu je 'napadaj na članicu ŠugovoraĆ napadaj i na sve ostale'. Napominje da su 'naše saveznice uzvratile pojedinačno ili zajednički', a zatim poimence nabraja francuske akcije u borbi protiv terorizma. Izdavanje potvrde o čvrstom savezništvu od strane Washingtona dolazi u času kada se u vojnim krugovima u Francuskoj vodi još tiha, ali stvarna raspra o ulozi oružanih snaga u ratu protiv terorizma. To je 'globalni rat' otkako se posvuda čuju neočekivane, iznenadne koliko i grube prijetnje koje poprimaju najrazličitije oblike. Primjer tomu je prijedlog Donalda Rumsfelda, američkog ministra za obranu, o osnutku snaga za brzo djelovanje unutar savezničkih zemalja, koje bi bile pokretne i vrlo brzo bi se mogle mobilizirati, a imale bi dvadeset tisuća ljudi kadrih da svladaju terorističku prijetnju, ako treba i izvan područja Atlantskog saveza. Te snage ne bi imale nikakve veze s europskim snagama za brzo djelovanje od šezdeset do devedeset tisuća ljudi uz potporu tristo borbenih zrakoplova i stotinjak ratnih brodova koje Europska unija, nakon susreta na vrhu u Nici koncem 2000., planira osnovati u razdoblju od 2003. do 2004. Taj bi europski korpus bio namijenjen ispunjavanju takozvanih zadaća iz Petersberga, tj. za očuvanje i uspostavu mira u Europi, rješavanje kriza, humanitarne i sigurnosne operacije za spašavanje europskih državljana čiji bi život bio izložen pogibli u stranim zemljama ili u zemlji u kojoj žive. Međutim, sve je više najviših časnika bliskih G2S, istraživačkoj skupini sa sjedištem u Vojnoj školi, koji se pitaju: hoće li se europske snage dugo moći pričinjati da se žele isključiti iz antiterorističke borbe ili joj se neće morati ni priključiti? Takvo razmišljanje polazi od činjenice da su se načini vojnog djelovanja, kako na Balkanu, tako i u Afganistanu, pokazali razmjerno ispravni. U Afganistanu, primjerice, saveznici su bili sučeljeni s klasičnom shemom, poznati protivnik (mreža Al Qaida), ortački režim (talibani) i područje koje je postalo nepobitan ulog. Danas je terorizam zapravo podmukla i polimorfna gangrena koja djeluje po logici koju je teško razumjeti i zato ju je teško sigurno predvidjeti. Zašto bismo se, u takvim prilikama, lišili još jednog stručnog mišljenja koje političarima mogu priskrbiti suvremene mogućnosti kojima raspolaže vojska - ne samo u tehnološkom obavješćivanju i u operacijama komandosa? Širenje operativnog područja europskih snaga otvorilo bi vrata definiranju prikladnijeg vojnog protudjelovanja, premda kampanja 'Trajna sloboda' zasad nipošto nije ostvarila sve svoje ciljeve. Potaknuvši osnutak novih snaga za brzo djelovanje koje bi bile posebno namijenjene borbi protiv terorizma, g. Rumsfeld je svjesno uzburkao mirnu površinu programa o vojnoj reformi u Europi. Nekoliko njezinih partnera u NATO-u, počevši s Velikom Britanijom, obećalo je da će razmisliti o tomu. Najviše iznenađuje što danas francuski generali opet koriste priliku da se zapitaju o svrsi sadašnjih misija europskih snaga u času njihova nastanka", piše Jacques Isnard.