NJ 30. X. SZ: BORCI ZA SLOBODU POSTAJU TERORISTI?

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 30. X. 2002. Strah kao oružje "Ono što izgleda kao terorizam, miriši na terorizam i ubija kao terorizam - jest terorizam', kazao je Jeremy Greenstock. Kratko nakon 11. rujna britanski veleposlanik pri UN ponudio je svoju definiciju novog nasilnog poretka - više kao alat za političku upotrebu nego kao nacrt za kakav međunarodni zakon. Naime, poput svih ostalih diplomata pri Ujedinjenim narodima, i Greenstock jako dobro zna da teror nije moguće obuhvatiti ni definicijom ni političkim ni vojnim sredstvima a posebno ne alatima koje nudi međunarodno pravo. Protuteroristički savez, ta naizgled globalna mreža, temelji se zapravo na ljutnji i tuzi. Nije riječ o političkom ili čak o vojnom savezu jer svijet - suprotno Greenstockovoj definiciji - osjeća da je 11. rujna doživio strašan čin terora ali to nasilje nije pomoglo razjasniti gdje točno on počinje i u kakvim se oblicima javlja. Naprotiv, šokiran islamističkim napadima, svijet je bio spreman odreći se nijansi u analizi tih čina. Teror je, dakle, postigao dva cilja odjednom: prvo, razlikovanje je postalo nemoguće - teror na Bliskom istoku počeo je nalikovati kao jaje jajetu onome u Čečeniji ili u Baskiji. Ni mašta terorista odjednom više nije znala za granice. Teror je sada moguć u svakom zamislivom obliku: danas u moskovskom kazalištu, sutra na nogometnom stadionu u Baltimoreu, prekosutra u pitkoj vodi u Berlinu. Kada granice postanu tako neodređene, kada svaki separatist može istodobno biti terorist a svaki terorist borac za slobodu, od presudne je važnosti postići konsenzus o nekoliko obilježja te zajedničke prijetnje. Naime, terorizam nije junački čin i ne može pridonijeti katarzi kao što nam sugerira i uči pop-kultura svojom eksploatacijom RAF-a. Naime, mete terora su u prvom redu nevini ljudi - on je usmjeren protiv ljudi koji ništa ne slute, čije namjere nisu loše. Terorist je palestinski napadač-samoubojica u izraelskom školskom autobusu; čečenski pobunjenik postaje teroristom u moskovskom kazalištu a baskijski je separatist teroristički ubojica jer potpaljuje fitilj bombe pred hotelom. Cilj terora jest izazvati šok i nezadovoljstvo u društvu, u skupinama naviklima na miroljubivu komunkaciju. Njegov je cilj potpirivanje straha i panike, napad na postojeći poredak, iznuđivanje pretjeranih reakcija a time i nestabilnosti. Teror se hrani izvanrednim stanjem u društvu ali traži i potporu. Ako nastupa u ime popularnog cilja - za političku nezavisnost, protiv tlačenja - privući će na svoju stranu više pristaša. Ako pak slijedi utopističke ciljeve, ostaje izoliran. Ni nakon 11. rujna islamistički teror nije postao istinskim masovnim pokretom dok je RAF-ov teror sa svojim utopističko-revolucionarnim ciljevima bio od samog početka osuđen na neuspjeh. Iako svijet jednoglasno osuđuje terorističke metode, nesuglasice se javljaju pri vrjednovanju terorističkih ciljeva. Irački je Kurd po Turcima borac za slobodu a po Iračanima terorist. Vrijedi i obrnuto. Kako, dakle, stoje stvari s albanskim borcima za slobodu u Makedoniji, baskijskim separatistima, Palestincima? Već 1953. g. Kubanac Fidel Castro stao je uz bok misliocima i teolozima - Johannu Calvinu, Tomi Akvinskom - i prognozirao da će mu povijest oprostiti. Nasilan otpor tlačenju u podjednakoj mjeri toleriraju religije i političke filozofije. No, samo će povijest odlučiti je li otpor postojećem poretku rezultirao nečim boljim. Američke bitke za nezavisnost urodile su boljim političkim sustavom dok Fidel Castro zasada ne može zatražiti takvu ocjenu. Dakle, ne postoji opća formula za sve varijante otpora, prisutne na ovom svijetu. Odlučujući je čimbenik u kakvom se političkom okružju nasilje događa, kakav je državni poredak napadnut, kakve su društvene snage na djelu, kakva su politička rješenja moguća. Granica između terora i otpora postaje vidljiva kada je ponuđena alternativa: baskijski separatizam postaje nelegitiman u državi koja obećava opsežnu autonomiju i sposobna je voditi visoko razvijen politički diskurs. Radikalne pak Palestince vodi težnja uništenju Izraela. Oni odbijaju politički proces. Kada terorizam nabaci na sebe ruho borbe za slobodu ili ruho političke ideologije, onemogućuje brzu ocjenu i zahtijeva da bude uvršten u višu kategoriju. No, ne može sakriti da su njegove metode pogrešne i da napadi na nevine ne mogu biti legitimirani čak ni ekstremnim političkim stanjima. Ono što izgleda kao ubojstvo i ima zadah po umorstvu - jest umorstvo", zaključuje Stefan Kornelius.