FR-E-FRANCUSKA-EUROPA-Politika FRANCUSKOM SE ŠIRI EUROSKEPTICIZAM Piše: Frano CetinićPARIZ, 27. listopada (Hina) - Proširenje Europske unije s 15 na 25, najveće u njenoj povijesti, praćeno je u Francuskoj sa sve izraženijim
skepticizmom, kako u javnosti tako i u stručnim i političkim krugovima.
Piše: Frano Cetinić
PARIZ, 27. listopada (Hina) - Proširenje Europske unije s 15 na 25,
najveće u njenoj povijesti, praćeno je u Francuskoj sa sve
izraženijim skepticizmom, kako u javnosti tako i u stručnim i
političkim krugovima.#L#
Unatoč zvonkim uspjesima predsjednika Chiraca na europskome
summitu u Bruxellesu - francusko-njemački dogovor oko financiranja
proširenja Unije, oko zajedničke poljoprivredne politike, zatim
dovođenje u pitanje "britanskog rabata", te postavljanje u pogon,
nakon višegodišnjeg kvara, njemačko-francuskog motora - francuska
je javnost sve "euroskeptičnija" kad je posrijedi budućnost
Europske unije.
Prema istraživanju koje je još ovoga proljeća provela Europska
komisija, Francuska se našla među četiri zemlje Unije - uz nju su
Austrija, Njemačka i Velika Britanija - u kojima je broj pristaša
proširenja ne dostiže 50 posto, no, i među tom četvoricom, ona je
jedina u kojoj je broj protivnika proširenja veći od broja
pristaša: 47 spram 40 posto.
Odsutnost javne rasprave oko europskih pitanja i strah od
proširenja - konkurencija jeftinijih poljoprivrednih proizvoda s
istoka kontinenta, premještanje francuskih poduzeća u socijalno
nezaštićeni prostor istočnoeuropskih zemalja i time izazvani
porast nezaposlenosti, prioritet koji proširenje daje koncepciji
Europe kao "zoni slobodne trgovine" na račun produbljenja njene
integracije, zatim višekratno potvrđena nemoć Europske Unije da se
profilira kao politička i obrambena zajednica, samo su neki od
činilaca koji utječu na porast euroskepticizma.
Uoči irskoga referenduma najpoznatiji su se eurofili, poput
zastupnika iz redova UDF, Jean-Louisa Bourlangesa, istaknutog
eurofederalista, otvoreno zalagali za irsko "Ne", vidjevši u tome
priliku da se ubrza rad Konvencije o europskoj budućnosti i odbace
"apsurdne dispozicije Ugovora iz Nice".
U stranačkim i stručnim raspravama koje polako pronalaze prostora u
medijima, Europi se ponajviše spočitava "manjak demokracije" te se
za primjer uzima upravo irski referendum, način na koji su
politička klasa i "usmjereni" mediji, zajedno s orkestriranim
pritiscima što su ih na Irsku vršile brojne euro-institucije,
poništili prošlogodišnje "ne" te proizveli potrebnu referendumsku
većinu.
Odluka da se krene u proširenje Unije prije nužne reforme
institucija i donošenja temeljnog zakona, vidi se kao nastavak
tačerizacije Europske unije - novo veliko tržište s 500 milijuna
potrošača - a ne kao bitan iskorak u pravcu stvaranja istinske
kontinentalne političke, ekonomske i obrambene unije.
Proširenje - kako se ističe u pojedinim stručnim krugovima - nije
rezultat suradnje već "jednosmjernog" djelovanja kojemu se zemlje-
kandidati, u ponižavajućoj utrci i međusobnom nadmetanju, moraju
povinovati, zadovoljiti kriterije selekcije u određenju kojih nisu
sudjelovale te otvorili svoja ranjiva gospodarstva oštroj euro-
konkurenciji.
Spor koji je izbio za briselskog summita oko pitanja financiranja
proširenja, reforme zajedničke poljoprivredne politike, pomoći
regionalnom razvitku, poštivanja Pakta o stabilnosti,
"britanskoga rabata" i slično, predočava, ističu francuski
euroskeptični eurofili, kakvu će "nemilosrdnu ekonomsku politiku"
voditi Unija prema novim članicama, poglavito u onim sektorima u
kojima su potonje konkurentne.
Poljaci su posebno ljuti na "britanski rabat" jer će, počevši od
2004., nerazvijena Poljska morati uplaćivati godišnje 232 milijuna
eura radi financiranja te povlastice koju od 1984. uživa razvijena
Velika Britanija.
Sva ova pitanja, kako to sugerira čak i glasilo poslovnih krugova
Les Echos, mogla bi postati neugodna kad Francuzi budu pozvani da se
putem referenduma izjasne o reformi europskih institucija.
(Hina) fcet sd