IT - 18.X.- LA REPUBBLICA - CHIRAC, EUROPA I SAD

ITALIJA LA REPUBBLICA 18. X. 2002. Chirac i europsko dostojanstvo "Antiamerikanizam je tema o kojoj se u ovom trenutku najviše raspravlja. Ima veliki odjek poglavito u Francuskoj. Aktualnom je ovih dana poglavito čini Jacques Chirac. Koji, tumačeći jedan rašireni europski osjećaj, nastoji zakočiti Georgea W. Busha, željnog promicanja preventivnog rata protiv Iraka. A do sada Chirac nije radio uzalud, pošto su Sjedinjene Države smanjile svoju nepopustljivost, omekšale svoja stajališta te tako pridale pozornost europskim prigovorima koje je izrazio francuski predsjednik.(...) Nakon njemačkih izbora, završenih pobjedom lijevog centra, upravo radi njena protivljenja preventivnom ratu Georgea W. Busha, francusko stajalište u Vijeću sigurnosti daje naslutiti nastajući europski pravac u vanjskoj politici, barem u jednoj osnovnoj točci: onoj odnosa sa supersilom. S plana Francuske učinio je ono što Europa u cijelosti nije uspjela učiniti sa šireg plana Unije. Iza njega je stajao kancelar Schroeder, koji mu je donio njemačke glasove. Tako se pojavio pravac od kojega se druge zemlje Unije teško mogu previše odvojiti. Već se ukazuje varijabilna slaganje od jedne do druge prijestolnice, do koje u nekim slučajevima dolazi uslijed smetenog oportunizma (Berlusconi), a u drugim uslijed opreznog, sporog realizma (Blair). To su još nesigurni koraci od kojih će, nada se, ostati neki trag. Slika antiyankeeja ne pristaje Chiracu. Treba, međutim, naglasiti da je on jedan od manje protuameričkih političara, unatoč neogollističkih izvora, kojega je Francuska pete republike vidjela. On taj pridjev nikako ne zaslužuje. Njegovo je sadašnje stajalište ono saveznika koji ima pravo dostojanstveno iznijeti svoje argumente. Sjedinjene Države nisu Sovjetski savez liberala.(...) Francuski antiamerikanizam je istovremeno zagonetka, povijesna i kulturalna, i paradoks. Za razliku od drugih velikih europskih zemalja (Velika Britanija, Njemačka, Španjolska, Italija) Francuska nikada nije bila u ratu sa Sjedinjenim Državama. U velikim povijesnim trenucima uvijek je bila uz njih. Bila je to i u vrijeme američkog rata za neovisnost. Francuski antiamerikanizam je više tradicija nego diktirano raspoloženje kojega polako hrane različite političke situacije. Ili ideološke sklonosti. To je običaj. Uvjetovani refleks. (...) To su naslage starog spora između Novog i Starog svijeta. Između društva ideja i društva trgovaca. Nedvojbeno postoji trag, sve slabiji, nostalgije za vrijeme kada je Francuska imala veliki utjecaj na svijet, u kojemu se njena kultura i jezik bili dominantni. Te su prostore, koji su se polako proširili na znanost, tehnologiju, gospodarstvo, već odavno zauzele Sjedinjen Države. Koje vladaju čak i našom budućnošću kao što niti jedan drugi imperij nije uspio to učiniti, pošto je sam pojam napretka vezan za njihovo društvo. No sve to nije u korijenu pravog francuskog ili europskog antiamerikanizma. Američki dinamizam i uspjesi više izazivaju divljenje ostatka Zapada. Zabrinuto divljenje kada ta nadmoć bez presedana prijeđe preko granica vrijednosti koje danas Europa dijeli s Amerikom. Odnosno, kada Amerika misli da utjelovljuje apsolutno dobro te prema tome i djeluje. U tom slučaju Europa ima obvezu iznijeti dvojbe. Ima se pravo suprotstaviti. To se zove europsko dostojanstvo", piše Bernardo Valli.