IT - 1.X. LA REPUBBLICA - BURZE I KRIZA

ITALIJA LA REPUBBLICA 1. X. 2002. Od Amerike do Europe sablast recesije "Izrazito krhka Europa će, ako će Amerikanci napasti Irak, radi toga više trpjeti jer je uvijek na prvoj crti energetskih kriza pošto je ovisnija od nafte iz Zaljeva. No danas rat nije glavni problem već nešto sasvim drugo. Igra koja se odvija između Busha i Saddama samo je dodatna nepoznanica, otežavajući čimbenik nesigurnosti. Čak i ako bi izbio mir (što nije vjerojatna pretpostavka) on ne bi riješio gospodarsku krizu koja ima dublje uzroke. Jučer se na tržišta mnogo više od Iraka poput stijene navalila najava Hansa Eichela, berlinskog ministarstva gospodarstva, koji je za cijeli postotak srezao BDP u predviđanjima njemačkog rasta za slijedeću godinu. Službena predviđanja koja su do prije jednog tjedna bila pod utjecajem izbora sada se polako ponovno približavaju istini: najveća gospodarska sila Europske Unije je pokvareni motor, ima 4,1 milijuna nezaposlenih i već deset godina ne uspijeva proizvesti skok rasta dostojan njenog naziva. Njemačka se nikada nije oporavila od financijskog šoka izazvanog ponovnim ujedinjenjem. A bez ponovnog rađanja njemačkog dinamizma Europa ne ide nikamo, obzirom na slabost ostalih zemalja. Francuska i Italija imaju istu njemačku krutost, goleme demografske probleme, sklerotični kapitalizam u kojemu se skrivaju poslovne katastrofe spremne eksplodirati. Jučer su poput čunjeva na burzama padale najveće osiguravajuće kuće kontinenta (francuska AXA je u jednom danu izgubila 10 posto).(...) U usporedbi s Amerikom, pa i s ovom Amerikom na iskušenju krize i prožete dvojbama glede njenog kapitalističkog modela, Europa je još uvijek gubitnik. Gospodarstvo Sjedinjenih Država je na rubu ponovnog pada u recesiju jer već godinu dana ide poput motora sa samo jednim cilindrom, a taj su cilindar potrošači. To je riskantna ravnoteža. Američke obitelji nastavile su kupovati kuće i automobile zahvaljujući cijeni novca koju je Federal Reserve smanjio na povijesne minimume od vremena Johna Kennedyija. No dugovi obitelji su na razinama koje zahtijevaju oprez, i ako pukne špekulativni balon cijena nekretnina može se dogoditi najgore. Neće biti čvrstog oporavka dok ponovno ne krenu industrijska ulaganja, no previše tvrtki tek treba probaviti nove tehnologije napravljene tijekom velike psihoze Millenium Buga. No Europa ima još manje prostora za kretanje. Njezina središnja banka ne smanjuje poreze, pomalo radi ostatka monetarističke dogme naslijeđene od Bundesebanke, a uvelike radi krivnje javnih deficita.(...) Već je jasno da je ova kriza druga strana fenomenalnog dvadesetogodišnjeg razdoblja, velikog doba tehnološkog i industrijskog razvoja u kojem su se brzo jedan iza drugog išli valovi osobnih računala, mobilne telefonije, Interneta. Mnogi ekonomisti radi toga ponovno proučavaju dvadesete godine 20. stoljeća, kada je nakon automobilske revolucije uslijedila duga depresija, a tada su vlade i središnje banke podcijenile težinu krize i počinile kobne pogreške. Korisna je i usporedba s Vijetnamskim ratom šezdesetih godina, razdobljem gospodarske krize koju nije nimalo riješila vojna potrošnja (ne valja se zanositi pokretačkim učincima 100 ili 200 milijardi dolara koji bi bili potrošeni na uklanjanje Saddama). Postoji i još jedan prethodni primjer, onaj Kippurskog rata 1973., s prvim naftnim šokom koji je pokrenuo 'stagflaciju'. Danas je opasnost inflacije slabija, no stagnaciju imamo u potpunosti u kontekstu demografskog starenja koje Europu čini posebice ranjivom. U svakom slučaju, ako ova kriza koju proživljavamo ima analogija s onom 1929.-1932., ili 1973.1974., burze još mogu mnogo pasti: u ta dva prethodna slučaja bilo je uništeno između 70 i 80 posto štednje u dionicama.", piše Federico Rampini.