GB-eu-Gospodarstvo/poslovanje/financije-Financijsko-poslovne usluge-Proračun-Organizacije/savezi The Times 24. X. Romano je u pravu VELIKA BRITANIJATHE TIMES24. X. 2002.Romano je bio u pravu, ali glavni problem je valuta"Hrabar.
Iskren. Realan. Romano 'mortadela' Prodi iznenada je postao glavni junak velikih rasipnika eurozone. Zgužvani predsjednik Europskog povjerenstva smatran je slabim, impulsivnim i nesposobnim od prvog dana kada je zakoračio u Bruxelles. A sada mu je glava na panju, i to sve zbog jedne rečenice: 'Pakt o stabilnosti je glup, kao i sve druge odluke koje su rigidne.' Nije teško shvatiti zbog čega. Pogodio je u najosjetljivije mjesto. Na zaprepaštenje 'najuzornijih' članica eurozone, Prodi je oduzeo vjerodostojnost Paktu. Sada su kazne za zemlje koje prekoračuju ograničenja iznesena u Paktu mrtvo slovo na papiru. Pravila treba korigirati. Osmislila ih je Njemačka kako bi se spriječilo neke zemlje da potiču inflaciju i kamate koje bi trpjele sve uzemlje EU-a. No destruktivno rigidna deficitarna i proračunska pravila, koja tjeraju vlade koje su prekomjerno trošile da stežu pojas čak i usred recesije, intenzivirala su krizu najvećih gospodarstava eurozone a prijete gurnuti Njemačku u deflacijsku krizu sličnu onoj u Japanu, uz katastrofalne
VELIKA BRITANIJA
THE TIMES
24. X. 2002.
Romano je bio u pravu, ali glavni problem je valuta
"Hrabar. Iskren. Realan. Romano 'mortadela' Prodi iznenada je
postao glavni junak velikih rasipnika eurozone. Zgužvani
predsjednik Europskog povjerenstva smatran je slabim, impulsivnim
i nesposobnim od prvog dana kada je zakoračio u Bruxelles. A sada mu
je glava na panju, i to sve zbog jedne rečenice: 'Pakt o stabilnosti
je glup, kao i sve druge odluke koje su rigidne.'
Nije teško shvatiti zbog čega. Pogodio je u najosjetljivije mjesto.
Na zaprepaštenje 'najuzornijih' članica eurozone, Prodi je oduzeo
vjerodostojnost Paktu. Sada su kazne za zemlje koje prekoračuju
ograničenja iznesena u Paktu mrtvo slovo na papiru.
Pravila treba korigirati. Osmislila ih je Njemačka kako bi se
spriječilo neke zemlje da potiču inflaciju i kamate koje bi trpjele
sve uzemlje EU-a. No destruktivno rigidna deficitarna i
proračunska pravila, koja tjeraju vlade koje su prekomjerno
trošile da stežu pojas čak i usred recesije, intenzivirala su krizu
najvećih gospodarstava eurozone a prijete gurnuti Njemačku u
deflacijsku krizu sličnu onoj u Japanu, uz katastrofalne
posljedice.
Ovo je pakt koji je morao početi 'pucati po šavovima' u trenutku
krize- čak i u povoljnim razdobljima, njegova vjerodostojnost je
bila ugrožena zbog herojskih proračunskih vratolomija kojima su
vlade počele pribjegavati kako bi se tehnički pridržavale Pakta.
Portugal je probio limit prošle godine, Njemačka to čini sada a
Francuska se upravo odrekla pravila. Tako je Prodijeva 'hrabra'
izjava razgalila i srca u Italiji, koja nosi teret brojnih dugova, i
u kojoj sada vlada prava panika zbog proračuna za 2003. godinu. Isto
je i u Njemačkoj, korpulentnom i sporom gospodarstvu eurozone, čiji
se političari to ne usuđuju otvoreno kazati u javnosti.
Ipak, nije svugdje tako. Finski ministar financija kazao je kako je
'jedino što je glupo- Prodijeva opaska.' Slažem se. Ne stoga što je
napao Pakt o stabilnosti- na što je mislio Finac. Niti zbog onoga
što je nakon svega Prodi kazao u Europskom Parlamentu- kako je on
'predani branitelj duha' pakta. Niti zbog toga što je njegov pravi
cilj širiti Bruxelleski imperij putem 'jedinstvene gospodarske
vlade' eurozone. Nego stoga što je glupo, čak i opasno, implicirati
kako je sve što je euru potrebno tek packa jednoj od grešaka te
valute.
Pretpostavimo da se pakt može preoblikovati po željama Gordona
Browna i preimenovati u 'Zlatno pravilo Europe'. Nestali bi
godišnji ciljevi, u korist ocjenjivanja učinkovitosti u čitavom
gospodarskom ciklusu. Prihvaćena bi bila i izuzeća koja bi vladama
omogućila da tvrde kako se prekoračenja limita u deficitu ne
računaju jer se radi o 'ulaganjima', tom prikladno elastičnom
konceptu.
Pretpostavimo, što nije vjerojatno, da se ovo može ostvariti
istovremeno sprječavajući 'švercanje' zemalja koje bi
iskorištavale ovu novu 'fleksibilnost'. Pretpostavimo, konačno,
da se ispuni san Ministarstva financija Velike Britanije i da
Europska središnja banka prihvati njen model srednjoročnih
inflacijskih ciljeva.
Simptomi bi bili ublaženi, ali bi glavni problem opstao. Njegov je
korijenski razlog taj da je jedinstvena valuta EU-a okrenula
povijest naglavačke. Novac koji ljudi koriste uvijek je, do sada,
odražavao realnu političku moć; rubalj je nestao zajedno sa
Sovjetskim savezom. No, monetarna unija u EU je stigla prije
političke unije, u sklopu proračunatih napora da se ubrza njeno
stvaranje.
Stanovnici 12 odvojenih zemalja koje imaju odvojena gospodarstva
moraju se snalaziti kako znaju i umiju s jedinstvenom stopom kamata
koje nikako ne mogu odgovarati svima. Uz sve to, nametnuta su im i
rigidna fiskalna ograničenja. U SAD-u postoje mehanizmi
ublažavanja šoka federalne potrošnje. U eurozoni toga nema.
Francuski ministar financija za Pakt je kazao kako 'je premalen za
neke, prevelik za druge a pravo mučenje za sve', no besmisleno je
kriviti sam Pakt kada je problem širi.
Nelagoda ove prisilne kohabitacije ne ujedinjuje Europu,
razjedinjuje ju. Stvar koja je zaista 'glupa' sam je euro", piše
Rosemary Righter.