RFE 21. VIII. SANACIJA BRODOGRADNJE

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 21. VIII. 2002. Slučaj Uljanik unatoč politici, prilog Milana Gavrovića. Hrvatska će vlada sutra razmatrati još jedan program sanacije brodogradnje, koja očekuje i novih 300 milijuna dolara pomoći iz proračuna. Hrvatskoj sada trnu zubi, i to ne samo u brodogradnji, zbog kiselog grožđa koje se jelo prije deset i više godina. Tada je slovenski predsjednik Milan Kučan izjavio: 'Slovenaca je premalo da bi se mogli lišiti stručnih i iskusnih privrednika'. Suprotno tome postupili su HDZ i Franjo Tuđman. Čim su preuzeli vlast, u Hrvatskoj je započela velika čistka rukovodećih kadrova u poduzećima. Ljudi su smjenjivani ili im je na razne načine onemogućavano da rade, zbog politike, krivih krvnih zrnaca, a nerijetko samo zato da bi podobni zauzeli njihova mjesta. Tko su bili novi, podobni gospodarstvenici? U svakom kazališnom buffetu stalno se mota nekoliko nepravedno zapostavljenih Hamleta, s manjkom talenta i viškom alkohola u krvi koji uzalud čekaju svoj trenutak. Takvi su majstori postojali i u gospodarstvu, pa su mnogi od njih uz nacionalističku HDZ-ovsku galamu kao nove zdrave snage dočekali ispunjenje svojih snova. Od posla su znali samo to da im pripada plaća i to ne kakvu je imao njihov prethodnik već kakvu primaju europski menadžeri, kao i automobili, zlatne kartice i slične privilegije. Za posao tada nije pitao nitko. U Sloveniji industrija je uspješno prebrodila gubitak nekadašnjeg jugoslavenskog tržišta i u inozemstvu našla nove kupce. Što se dogodilo u Hrvatskoj, zna se. Pa ipak i tu su se neki uspjeli spasiti. Jedna je od takvih tvrtki pulski Uljanik koji se uspio probiti među deset najboljih brodogradilišta u svijetu. Predsjednik njegove uprave i stari brodograditelj Karlo Radolović kaže da je to zato što su uspjeli sačuvati kadrove i othrvati se politici. Politika, očito, može biti i pristojan izraz za ono što se početkom devedesetih događalo u hrvatskom gospodarstvu. Toj politici nisu izbjegla ostala brodogradilišta čiji je opstanak dosad koštao na stotine, pa i milijarde dolara budžetskog novca. Država je plaćala, bez obzira tko je bio na vlasti, jer se brodogradilišta ipak nisu mogla pustiti pod led kao što je učinjeno s nizom drugih tvrtki. Neka od njih zato uspijevaju živjeti isporučujući samo jedan brod godišnje iako su ih, u ona vremena, isporučivala po deset. Sada se najavljuje nova pomoć od čak 300 milijuna dolara uz koju, kao i uvijek dosad, ide sanacijski program. Slučaj Uljanika pokazuje, međutim, da sanacija mora početi od ljudi. Ako njih nema, ona je samo alibi za trošenje novca poreznih obveznika kao što je i najava privatizacije varijanta one stare - brigo moja pređi na drugoga. (RFE)