DW 23. VII. LOBISTI

DEUTSCHE WELLE - DW 23. VII. 2002. Što su zapravo lobiji i lobisti? Prilog Wolter von Thiesenhausena. U aferi s prilično dvojbenim uplatama na račune njemačkih političara s računa agencije Moritza Hunzingera često se spominje riječ lobist. Prva pomisao kod običnih ljudi odmah ima negativan predznak, međutim lobisti i lobiranje sastavni su dio demokratskoga sustava. Već naziv lobist ukazuje na granice izvanparlamentarnog zastupanja interesa. Njegovo mjesto je lobby, predvorje plenarne dvorane. Tamo on smije pokušati utjecati. Prašina koja se digla oko Moritza Hunzingera i njegovih raznovrsnih veza s politikom prijete ugroziti sliku lobiranja kao nečega što samo po sebi nije nepošteno, nego potpuno legitimno. U demokraciji funkcioniraju stvari upravo tako da se različiti interesi usklađuju mirnim putem. U tu svrhu takvi interesi moraju se zastupati tamo gdje se odluke donose - u parlamentu i vladi. To se događa već i samim biranjem zastupnika u parlamentu. Oni zastupaju interese svojih birača. Tako će na primjer neki zastupnik iz izborne jedinice u kojoj je jaka poljoprivreda posebnu pozornost posvetiti poljoprivredi, jednom zastupniku iz pomorskog kraja posebno će važne teme biti brodarstvo, brodogradnja i ribarstvo. K tome onda treba pridodati i zastupanje interesa preko lobista. To mogu biti predstavnici raznih udruga ili nekih poduzeća. Bivši zastupnici u parlamentu ili visoki dužnosnici nude svoje kontakte zainteresiranim skupinama ili poduzećima. Oni povezuju političke dužnosnike i one koji žele utjecati na njihovo djelovanje. Pritom ne znači da parlamentarci načelno nemaju povjerenja u lobiste i da im se nastoje ukloniti s puta. Lobiji je za svakog od njih vrlo važna burza informacija. Oni tako doznaju što pojedine udruge i interesne skupine misle i očekuju, koje brige muče pojedina područja ili poduzeća. Prijedloge zakona, na primjer, koje priprema vlada stavljaju stručnjaci s područja o kojima je riječ pod povećalo. Tako se brze i lakše pronalaze propusti ili problematična mjesta u njima. Upravo parlamentarna oporba koja se ne može osloniti na rad službeničkog aparata ili manje stranke koje nemaju veliki krug suradnika zahvalni su lobijima za ovaj posao. To naravno ništa ne mijenja na činjenici da je svaki parlamentarni zastupnik dužan ustanoviti što je interes skupine a što opći interes. Jer u ustavu stoji da su parlamentarci 'zastupnici čitavog naroda, nisu vezani nikakvim interesima i uputama i trebaju slušati samo svoju savjest'. (DW)