US - 18. VIII. WASH.POST MEDIJI, KISSINGER ITD.

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST * 18. VIII. 2002. Kidnapiran od Timesa "Od kada je William Randolph Hearst poslao čuveni telegram svojem dopisniku na Kubi 'Ti daj slike, a ja ću dati rat', niti jedne novine nisu tako bučno posvećivale svoje naslovnice uvodnicima o skorom američkom ratu kao što čini New York Times Howella Rainesa. Hearst je bio za španjolsko-američki rat. Raines (za one koji nisu bili ovdje tijekom posljednje godine) protivi se ratu s Irakom. (...) Istaknut dio priče bilo je vrbovanje Henryja Kissingera kao jednog od glavnih republikanskih čelnika koji su se razišli s Bushom u vezi s Irakom. To je otkriće bilo temeljeno na komentaru u Washington Postu objavljenom četiri dana ranije. Kako se Kissingera može uključiti u tu oporbenu skupinu? (...) Neobična stvar glede tog Kissingerovog članka nije ta da se razilazi s Bushom već da se on u potpori Bushovoj politici preventivnog rata razilazi s jednim od središnjih načela njegove 'realističke' škole vanjske politike. Realizam je škola biljara vanjske politike. On se bavi onime što države čine jedna drugoj izvana, ne kako upravljaju sobom iznutra. Realizam se ne bavi promjenom režima. Doista, kako Kissinger sam objašnjava, preventivni napad ide protiv načela postavljenog u Westfalskom sporazumu - nepovredivosti država. Ipak, u slučaju Iraka Kissinger prihvaća Bushovu doktrinu mijenjajući 350 godina staru konvenciju, jer nam tehnološke promjene, odnosno dolazak oružja za masovno uništavanje, više ne dopuštaju čekati da drugi udari prvi. (U našoj javnoj diplomaciji, pri izlaganju svog argumenta, Kissinger naglašava više uništenje oružja za masovno uništavanje nego promjenu režima). Ništa od toga ne odvraća Times da od Kissingera čini jednog od njegova dva glavna istaknuta republikanca koji se razilaze s predsjednikom (drugi je bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost Brent Scowcroft).(...) Kissinger ne samo što iznosi argumente protiv ulaska u rat, već je za ulazak u rat brzo. 'Čekanje bi samo povećalo mogućnosti ucjene', upozorava. No to nije jedini razlog da se ide u rat, dodaje. Rat protiv terorizma je izložen riziku ako se zaustavi u Afganistanu i poštedi Saddama Huseina.(...) Cijeli pokušaj Timesa da Kissinger odvuče u oporbu počiva na njegovom pisanju o teškoćama i važnosti poslijeratnog rješenja: 'Vojna intervencija treba biti pokušana samo ako smo spremni održavati taj napor koliko god je on potreban'. No svi znaju da ćemo morati ostati i pomoći obnoviti Irak kao mirnu, nediktatorsku državu. Tko kaže drugo? Gdje je razilaženje s Bushom?(...)", piše Charles Krauthammer.