IT - 6.VIII. L'UNITA - IRAK I BUSH

ITALIJA L'UNITA 6. VIII. 2002. Neobični rat vojnika Busha "(...)Jednostrani napad Sjedinjenih Država protiv Bagdada predstavljao bi ozbiljan korak natrag u odnosu na iskustvo teško ostvarene suradnje međunarodne zajednice nakon kraja bipolarnog poretka. Upravo radi težine tog scenarija danas, dakle daleko od bilo koje konačne odluke, razmatranje mora biti posebice pronicljivo, izbjegavajući poglavito olaku prečicu koja vodi opisivanju iračkog problema kao propagandne izmišljotine američkog čelništva koje bi tražilo izgovor za pokretanje novog rata. Valja jasno kazati da stvari tako ne stoje. Irački problem postoji i to je problem koji se odnosi na sve nas. Ne kao saveznike Sjedinjenih država, već kao svjesnu sastavnicu međunarodne zajednice zainteresirane za održavanje mira i suživota. Ne znamo ima li irački režim organske odnose s globalnim terorizmom Al Qaede. Vjerojatno ima pravo Kenneth Pollack koji u listu 'Foreign Affairs' niječe da se to dogodilo i ubraja Saddama Husseina među sponzore međunarodnog terorizma ne više od drugih blisko i srednjeistočnih čelnika. Stvarnu opasnost koju predstavlja Saddam Husseina činili bi kemijski bakteriološki arsenali kojima već raspolaže, projektili dugog dosega i nacrt za pribavljanje nuklearnog naoružanja. Stoje li stvari tako? Vlade SAD-a i Velike Britanije izgledaju uvjerene da Irak tajno napreduje u razvoju visoko opasnih oružja po cijelo čovječanstvo te da je nužno zaustaviti taj trend prije no što postane nepovratan. Očito je da će se od tih vlada u međunarodnim sjedištima trebati sačekati konkretne dokaze svega toga. Ono što danas sa sigurnošću znamo jest da je gotovo četiri godine, od kada su posljednji promatrači UN-a protjerani iz Iraka, međunarodnoj zajednici onemogućeno utvrditi skuplja li taj režim oružja za masovno uništenje, i posve je opravdano misliti da se to događa, pa i sudeći samo po upornosti kojom je Bagdad do posljednjeg trenutka odbijao pokušaj UN-a da ponovno uspostavi minimalan sustav promatranja. (...) Bushovo predsjedništvo je suočeno s krizom potpore bez presedana ('predsjedništva na putu nestanka', napisao je The Economist prošloga tjedna) pod pritiskom poslovnih skandala, pada burzi i nejasnoće strateškog plana. Neki su ustvrdili da je kriza takva da bi mogla navesti to čelništvo da pokuša vojnom pustolovinom ponovno pridobiti unutarnju potporu, u kojoj se prošloga rujna cijela nacija okupila oko Bijela kuća. Ne bih po tom ključu čitao politiku Sjedinjenih Država, ako radi ničeg drugog onda stoga što neki politički riskantan rat, vođen u samoći od strane SAD-a, ne bi činio dobro ni gospodarstvu, ni politici te zemlje. U svakom slučaju, i radi toga cijela međunarodna zajednica treba preuzeti odgovornost za irački problem, izuzimajući ga iz sukoba 'jastrebova' i 'golubova' Bushova administracije, i izbjegavajući sigurni ritual polemike između nepopustljivih zagovornika atlantske veze, već spremnih razmjestiti zrakoplove, i naših antiamerikanaca. Međunarodna zajednica ima instrumente za suočavanje sa stvarnim problemom poput iračkog. Potrebno je dakle učiniti da se inspektori vrate u Bagdad, što je jedini način da se dođe do informacija o razini prijetnji, a kojime se može vjerovati, i uključiti što širi spektar međunarodnih subjekata, počevši od Europske Unije, u traženju stabilnog i učinkovitog rješenja za izvanredno stanje koje nije nimalo umjetno.", piše Umberto Ranieri.