DW 6. VIII. RAZGOVOR S KRAMARIĆEM O SLUČAJU PAULIN DVOR

DEUTSCHE WELLE - DW 6. VIII. 2002. Ratni gradonačelnik Osijeka Z. Kramarić o zločinu nad Srbima u Paulin Dvoru Razgovarala Tatjana Mautner. Hrvatski istražni organi od svibnja ove godine ispituju okolnosti vezane uz ratni zločin nad Srbima iz Paulin Dvora, sela kod Osijeka, koji se dogodio u noći 11. na 12. prosinca 1991. godine. Istraga je intenzivirana kada je početkom svibnja kod Gospića otkriveno 18 leševa za koje je utvrđeno da su ubijeni iz Paulin Dvora. Svoje bi iskaze, osim izravnih počinitelja, vjerojatno trebali dati i politički i vojni čelnici ratnog razdoblja iz Osijeka i Slavonije, a mnogi su i danas još aktivni političari - predsjednik Liberalne stranke Zlatko Kramarić već tada je bio gradonačelnik Osijeka. O tom je slučaju u razgovoru za Deutsche izjavio: = Mislim da je dobar dio slušateljstva, uopće javnosti, upoznat s time da sam ja inzistirao na podjeli poslova, da se točno zna što pripada vojsci, što policiji, a što pripada civilnim službama i da sam zahtijevao da svi ti elementi rade sukladno, da se nitko nigdje ne miješa, da mogu donositi autonomne odluke i normalno za te odluke i odgovarati. No svakako da je jasno da moj utjecaj na te dvije službe, osim moralnog aspekta, moralnog autoriteta kao ratnog gradonačelnika, nije bio presudan. Postojao je čitav niz odluka, čitav niz aktivnosti koje su meni bile nepoznate. Ali kad se god načulo nešto u javnosti, tražio sam da se stvari istraže, da se poduzmu sve mjere upravo zbog toga što mi je bilo jasno da će jednog dana rat zavšiti i da će upravo ove neugodne epizode, incidenti, zločini izaći na vidjelo i da ih se neće moći sakriti. Ja sam negdje početkom 1992. godine održao sastanak, kada je na moje inzistiranje u Osijek je došlo nekoliko ministara i ondašnji potpredsjednik Vlade Milan Ramljak. Upravo na tom sastanku, na kojem je bilo i nekoliko ljudi iz pravosuđa Osijeka, vrlo sam dramatično i glasno, bez obzira što je rat, upozorio da pravna država mora funkcionirati, da sudovi moraju raditi, da policija mora raditi svoj posao i da ratno stanje ne može biti alibi za određeno nečinjenje ili činjenje nekih stvari koje ne mogu dobiti zeleno svjetlo i koje nikako ne mogu proći s aspekta onoga što je u ratu dopušteno a što nije. Moram reći da je upravo taj sastanak bio zapravo moj prvi veći sukob s nekim ljudima iz strukture HDZ-a, kada se pokazalo da doista postoje ljudi koji drugačije razmišljaju. - Ono što je u ovoj priči stravično jest da su leševi ubijenih Srba iz Paulin Dvora godinama bili u bačvama i kemikalijama? = Da, moram priznati neke su stvari izvan ljudskog razuma. Mi smo se s pravom zgražali kada je Milošević u hladnjačama prenosio ubijene Albance i pokušavao zataškati tragove zločina koji su se dogodili na Kosovu. Sada vidimo da je netko, da li je to bilo 1991. ili još kasnije, kako Gorinšek predmnijeva, došlo do premještanja ovih leševa iz Paulin dvora negdje u Liku. Upravo kažem, zgrožen sam i upravo to je još jedan dokaz da bi se veličina Domovinskog rata sačuvala onda se ovakve epizode moraju rasvijetliti i netko mora odgovarati. Ovo se ne može podvesti samo pod kategoriju da je netko bio izazvan ili pijan, da je zbog smrti nekog hrvatskog vojnika, pod dojmom užasne tragedije počinio nepotreban zločin nad civilima. - Ministarstvo unutarnjih poslova je reklo da vodi istragu. Sredinom mjeseca očekuju se i prve optužnice. Očekujete li da će hrvatsko pravosuđe riještiti ovaj slučaj ili će predmet ipak morati otići u Haag kako je to najavila Carla del Ponte? = Uvijek sam za to da naše pravosuđe rješava probleme i dokaže svoju neovisnost, da je pošteđeno političkog utjecaja i da može doista suditi po hrvatskim i međunarodnim zakonima. Normalno da će se dogoditi da će predmet preuzeti Haag, a ako se budu ponavljale neke stvari kojih eto u posljednje vrijeme na žalost ima puno, kada se na neki način stvari pokušavaju izbjeći, što nije dobro. Mislim da je kudikamo bolje da djeluje hrvatsko pravosuđe, nego da se pokažemo kao jedna pravno nezrela zemlja gdje onda netko drugi mora suditi. Ja mislim da bismo i mi mogli sami presuditi. (DW)