RU-US-NAFTA-Energetika RU NG 23. VII. 2002. OPEC protiv Rusije RUSIJANEZAVISIMAJA GAZETA23. VII. 2002.OPEC zaprijetio cijenamaOd jučer je svjetsko tržište u napetom iščekivanju mogućeg početka cjenovnih 'ratnih djelovanja' od strane
Organizacije zemalja izvoznica nafte. U svakom je slučaju o tome izvijestilo vodstvo organizacije. Svi psi su pušteni na Rusiju, optuženu za prljave političke igre, zbog kojih joj se ne može vjerovati. Posebno je nezadovoljstvo u kartelu nastalo zbog činjenice porasta ruskog udjela na svjetskom tržištu i zbog onog najvažnijeg - poboljšanja odnosa sa Sjedinjenim Državama. Doduše, ni takve glasne riječi OPEC-ovih predstavnika ne podsjećaju na demonstraciju borbene spremnosti. Kao i uvijek, kartel pribjegava taktici plašenja, no ako su nekoć nezavisne izvoznike držali na uzdi prijeteći svjetskom energetskom krizom, sada su pak riješili mahati malim cjenovnim ratićem. U načelu, organizacija ima sve adute u ruci: odbivši smanjivanje dobiti, OPEC može dodatno proizvoditi šest milijuna barela goriva na dan, a i cijena proizvodnje u njezinih izvoznica niža je nego u Rusiji. Ali ni naši naftaši ne mirišu izdaleka. Dok su Opekovci održavali
RUSIJA
NEZAVISIMAJA GAZETA
23. VII. 2002.
OPEC zaprijetio cijenama
Od jučer je svjetsko tržište u napetom iščekivanju mogućeg početka
cjenovnih 'ratnih djelovanja' od strane Organizacije zemalja
izvoznica nafte. U svakom je slučaju o tome izvijestilo vodstvo
organizacije. Svi psi su pušteni na Rusiju, optuženu za prljave
političke igre, zbog kojih joj se ne može vjerovati. Posebno je
nezadovoljstvo u kartelu nastalo zbog činjenice porasta ruskog
udjela na svjetskom tržištu i zbog onog najvažnijeg - poboljšanja
odnosa sa Sjedinjenim Državama.
Doduše, ni takve glasne riječi OPEC-ovih predstavnika ne
podsjećaju na demonstraciju borbene spremnosti. Kao i uvijek,
kartel pribjegava taktici plašenja, no ako su nekoć nezavisne
izvoznike držali na uzdi prijeteći svjetskom energetskom krizom,
sada su pak riješili mahati malim cjenovnim ratićem. U načelu,
organizacija ima sve adute u ruci: odbivši smanjivanje dobiti, OPEC
može dodatno proizvoditi šest milijuna barela goriva na dan, a i
cijena proizvodnje u njezinih izvoznica niža je nego u Rusiji.
Ali ni naši naftaši ne mirišu izdaleka. Dok su Opekovci održavali
visoke cijene, smanjujući obujam svoje proizvodnje, Rusija je
izbila na prvo mjesto po proizvodnji, prestigavši čak i Saudijsku
Arabiju. Osim toga, zbližavanju naše zemlje s Amerikom u
energetskoj sferi umnogome je pomoglo učvršćenje protuameričkih
raspoloženja na Bliskom Istoku, zbog čega se američka vlada trudila
smanjiti svoju ovisnost o isporukama goriva iz te regije.
Započeti razgovori o ratu cijena zapravo su banalni - na naftnom se
tržištu oni vode svakodnevno, budući da se svaki sudionik trsi
zauzeti što veći udio na svjetskom tržištu, a to se postiže
smanjivanjem cijene goriva u odnosu na svoje konkurente.
Ali sama zamisao rata s OPEC-om za prvenstvo na naftnom tržištu sada
ne izgleda apsurdno. Ruske reakcije na prijetnje bile su mlake, jer
su potencijali proizvodnje goriva toliki da se može preći u
kontranapad. Tako je u prvom polugodištu 2002. proizvodnja narasla
za 8,2 posto - do 182 milijuna tona, a izvoz u tom razdoblju se
povećao za 15 posto - do 74,96 milijuna tona. A to nisu krajnje
granice.
Vodstvu OPEC-a se zapravo ne sviđa to što im izgleda da se netko
okoristio njihovim radom. Međutim, kartel se sada bavi prljavim
političkim igrama, prelazeći i otvoren napad, dok naši proizvođači
vode normalan civilizirani business.
Ništa se drugo doista nije ni očekivalo. Nije isključeno da se rat
cijenama vodi samo zato da OPEC zadrži Nigeriju u sastavu, koja bi
onda mogla pojačati proizvodnju. Ako Nigerija ipak izađe, onda
treba zaboraviti svaki rat, jer će za njom poći i druge države. I
tako s raspadom kartela svijet će dobiti civilizirano tržište nafte
sa zdravom konkurencijom i pravednim cijenama za sirovine, piše
Vladimir Kuzmin.