IT- 7. VII. LA STAMPA - KINA I NAFTA

ITALIJA LA STAMPA 7. VII. 2002. Kina po prvi puta povezana sa sibirskim crpilištima "Forma je energija, gospodarstvo, ali je bit politika. Jučer su počeli radovi na izgradnji plinovoda dugog 4000 kilometara koji će povezati Šangaj s krajnjim zapadom zemlje. U radovima će po prvi puta sudjelovati tri strane tvrtke, Shell, Exxon i ruski Gazprom. Projekt, u vrijednosti od gotovo 6 milijardi eura trebao bi potom postati prvi dio plinovoda koji bi trebao dovesti iz Rusije plin u Kinu. Dakle on je, u osnovi, prvi korak za povezivanje Kine sa sibirskim energetskim resursima, na čemu Rusi već godinama ustrajavaju, no što do sada nije dobilo pristanak. Zapravo do sada je izgledalo da Kinezi oklijevaju priključiti se na Rusiju u vezi svojih životnih energetskih potreba. Promjena je u stvarnosti dozrela unatrag nekoliko tjedana. Krajem lipnja američki su izvori najavljivali da su Kinezi i Rusi zaključili sporazum o nabavi naoružanja u vrijednosti od više do 4 milijarde dolara. Dragulji u kruni sporazuma bile su ruske podmornice klase 'kilo' koje bi Kini trebale biti isporučene u roku od četiri do pet godina. Te podmornice mogle bi Pekingu dati nadmoć u Tajvanskom tjesnacu, dok taj otok, kojega se službeno smatra dijelom kineskog teritorija, čeka druge podmornice iz SAD-a. Pomalo kao da bi se Moskva i Washington igrali svojim oružjem kao prije 20 godina. U stvarnosti se i o nacrtu plinovoda i isporuci oružja razgovaralo već dugo, no Peking je oklijevao u zaključivanju razgovora u strahu da se previše ne veže uz još uvijek sumnjivog susjeda. Peking je iznenada vidio kako vaga ruske ravnoteže previše pada na stranu Amerikanaca i danas je ponovno nastoji dovesti u ravnotežu plaćajući Moskvi oružje i plin. Naravno, dva ugovora ne mogu izmijeniti politiku težinu sporazuma kojega je predsjednik Vladimir Putin potpisao u mjestu Pratica di Mare, no jačaju poluge koje Peking namjerava iskoristiti kod Moskve nastojeći zadržati Rusiju u politički srednjoj poziciji između Europe i Kine. U stvarnosti je pitanje političke uloge Rusije: je li to veliko europsko protezanje prema Aziji i Japanu, tvrdi američki saveznik u Aziji, ili pak velika tampon-zona, politički jastuk i crta prijelaza između Europe i Azije? Mimo političkog sporazuma kojega je potpisala Rusija, Putin izgleda da želi igrati na oba fronta i ne odreći se ničega. NATO ne znači loše odnose s Kinom, ili barem u Pekingu žele misliti da tako stoje stvari. U tom je smislu teško misliti na izolaciju Kine, nego možda u Europi treba misliti da ulazak Rusije u NATO snažno otvara kinesko poglavlje za Europu, poglavlje koje je do sada smatrano dalekim i koje danas postaje dio europskih odnosa s Rusijom i SAD-om", piše Francesco Sisci.