IT-PANORAMA-AMERIČKI PRODOR U SREDIŠNJU AZIJU

ITALIJA PANORAMA 17. VII. 2002. Nakon Kabula Kaspij Pentagon šalje sve više postrojbi u republike bivšeg SSSR-a. U borbi protiv Al Qaide, ali i radi osvajanja novih izvora energije. Novinar talijanskog tjednika raščlanjuje američku strategiju u središnjoj Aziji. Ekspanzija američke velesile u republike srednje Azije, već duže vremena na nišanu je naftnih kompanija Kaspijskog mora jer nakon 11. rujna postaje sve upadljivija. Postrojbe i američki savjetnici proširili su posvuda po teritoriju koji je nekada bio u sastavu bivšega SSSR-a. U Kirgistanu 950 vojnika SAD-a čine okosnicu kontigenta koji je zauzeo baze u Manasu, prekršten u Ganci City u čast Petera Gancia, šef vatrogasaca u New Yorku koji je poginuo 11. rujna.(...) U južnom Uzbekistanu, ne dalje od Karshia, 1500 ljudi Dvanaeste divizije instalirali su se u bivšoj sovjetskoj bazi u Chanabadu. Kazahstan je dopustio Washingtonu pravo preleta kao i uporabu vlastitih vojnih infrastruktura. Tadžikistan i Turkmenija aktivno surađuju s Pentagonom. Dok u pojasu Zaljeva broj nazočnih američkih vojnika u eskalaciji: u Kuvajtu ima oko 10 tisuća vojnika koji vježbaju na granicama s Irakom a u bazi u Camp Doha koncentrirana su oklopna vozila, u Bahrainu glavni je stožer američke Pete flote. Službeno, masivno raspoređivanje američke vojne snage objašnjava se borbom protiv terorizma. No strateški ciljevi mnogo su veći: golemi izvori sirovina središnje Azije. Moskva koja još uvijek nadzire glavne kaspijske naftovode, zabrinuto promatra pojačani dolazak američkih vojnih snaga. Amerikanci se pak nekontrolirano troše u regiji. I usprkos prikrivene kritike EU-a i eksplicitne osude organizacija za ljudska prava, neprekidno pristiže humanitarna pomoć diktatorskim režimima koji se razvijaju u regiji: 160 milijuna dolara je obećano uzbečkom predsjedniku Islamu Karikovu jer je Bushu obećao pomoć protiv muslimanskog pokreta Imu. (...) Središnja Azija mogla bi između ostalog, postati važna uporišna točka u slučaju napada na Irak. Kruti režimi bivšeg SSSR-a, američka državna uprava smatra stabilnijima i pouzdanijim, iako su korumpirani, od monarhija u Zaljevu, piše Giovanni Porzio.