RU NG 2. VII. 2002. IZ OMIŠLJA RUSKA NAFTA U SAD

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 2. VII. 2002. Rusija protiv OPEC-a: izbor je učinjen Državne kompanije mogu postati stabilnim dostavljačima nafte za SAD, najavljuje Dmitrij Orlov, zamjenik direktora Centra političkih tehnologija iz Moskve. Dva značajna događaja u svijetu nafte - sastanak OPEC-a u Beču i izlazak Rusije iz režima smanjenog izvoza - nisu mogli izazvati senzaciju. Organizacija zemalja-izvoznica nafte je sačuvala izvozne kvote, a Rusija ih je konačno obila. Uostalom, PLatts i Međunarodna energetska agencija (IEA), glavni izvozni centri na tržištu energenata, označili su tendenciju padanja zahtjeva za naftom. Situacija na Bliskom Istoku je u tom kontekstu stabilna, akcije SAD-a protiv Iraka nije zasad vjerojatna, zalihe nafte u Americi su porasle u svibnju na 6 milijuna barela (što je čudno na pozadini masovnih raspodjela), ali glavno je da nitko od izvoznika ne može smanjiti, ne želi smanjiti i ne smanjuje - dobit. U svibnju su cijene za naftu pale u prosjeku na 124 posto i nedavni cjenovni uzlet označava tek neznatnu korekciju tržišta. Rat cijenama između OPEC-a i Rusije - osnovnim igračima na naftnom polju - postaje neizbježan. Po podacima ruskog Ministarstva energetike, prihodi od nafte su za nas porasli od siječnja do svibnja u odnosu na prošlu godinu za 8,7 posto, s tim da je u prošle dvije godine porast iznosio 15 posto. Prestignuvši u veljači Saudijsku Arabiju, Rusija dobiva 7,3 milijuna barela na dan. Analitičari Centra za globalna energetska ispitivanja (London) predviđaju rast prosječne proizvodnje nafte za Rusiju do kraja ove godine na 7,35 milijuna barela na dan, a u IEA-u do 7,45 milijuna. Do maksimalne razine od 11,4 milijuna iz 1988. Rusija je još daleko. Ali naša je zemlja ponovo stekla status krupne naftne države svijeta. Po ocjeni New York Timesa, Rusija ima 10 posto svjetskih zaliha, a 9 posto sve proizvodnje nafte u svijetu odnosi se na Rusiju. Akcije krupnih ruskih naftnih kompanija kotiraju na Wall Streetu, a interesi burzovne trgovine traže povećanje izvoza. (...) Ograničenje izvoza zapravo više ne postoji. Ali kad je formalno postojalo svakom je bilo jasno: to je bio privremeni palijativ. I Rusija i OPEC moraju napokon izabrati model naftne politike. Smanjivati ili povećavati? I taj je izbor već i učinjen: rastu i rast će obujmi proizvodnje i izvoza. U očekivanoj oštroj borbi izvoznika neizbježno je smanjivanje cijena. Pobijedit će onaj igrač koji proširi svoj udio na tržištu uza snižavanje troškova. (...) Izvoz nafte u SAD može postati globalnim poljem suprotstavljanja između OPEC-a i Rusije već u doglednoj budućnosti. Ovisnost SAD-a od zemalja OPEC-a bila je povelika u prošloj godini: 34 posto izvozilo se iz Saudijske Arabije, Venezuele i Iraka (zajednički dio). (...) Poslije 11. rujna Rusija je dobila izvanrednu priliku da proširi svoju nazočnost na američkom tržištu. Pošiljke nafte iz Rusije (prilično sporadične) čine samo 1 posto američkoga uvoza, dok se javno i uporno govori (potpredsjednik Richard Cheny i ministar energetike Robert Card) o poželjnosti povećanja ruskih pošiljaka nafte u SAD. (...) Rusija prihvaća izazov. Još u veljači je Vladimir Putin u intervjuu Wall Street Journalu izjavio da ruske kompanije mogu biti stabilan izvoznik nafte u SAD. I nije strašno što državni 'Transneft' mora pronaći nove putove dostave - ako se tankeri koji voze preko Atlantika ne mogu tovariti u Novorosijsku ili Primorsku, tu je na primjer hrvatski Omišalj. I odavno je gotov projekt naftovoda "Družba-Adria" kojim se može transportirati na Jadran, a dalje u SAD nafta ruskih kompanija. Tim više što veći dio ne treba ni graditi, nego samo obnoviti aktivnu granu (...), piše Dmitrij Orlov.