US-RU-AZ-TR-NAFTA-Diplomacija-Energetika-Obrana nj 18. VII. SZ: kapijsko jezero - mračni predmet energetskih želja NJEMAČKASUEDDEUTSCHE ZEITUNG18. VII. 2002.Bypass za ZapadU prvom dijelu serije o resursima kao "blagu modernog doba",
list objavljuje prilog Christiane Schloetzer o gradnji naftovoda na potezu Baku-Tbilisi-Ceyhan. "(...) Nedavno je Britanac Michael Townshend u luksuznom istanbulskom hotelu stupio (...) pred kamere kako bi najavio izgradnju najduljeg i najskupljeg naftovoda na svijetu koji bi crno zlato trebao prebacivati od Kaspijskog mora preko Turske do energije gladnih Europljana. (...) No, čovjek iz British Petroleum-a odjednom se nagnuo prema naprijed kao da nije razumio pitanje izvjestiteljice. I kao da bi svaki drugi odgovor bio apsurdan, izrekao sljedeće: '11. rujna nije donio baš nikakvu promjenu u mom poslu'. Njegova je izjava uistinu neobična. Napokon, njegovi su protivnici spomenuti naftovod stoljeća oduvijek smatrali 'političkim naftovodom', trasom iz snova za Washington budući da nafta na potezu Baku-Tbilisi-Ceyhan (BTC) u prolazu kroz izuzetno težak teren visokih planina ne dodiruje ni turski ni iranski teritorij. Projekt se činio tako hrabrim da su
NJEMAČKA
SUEDDEUTSCHE ZEITUNG
18. VII. 2002.
Bypass za Zapad
U prvom dijelu serije o resursima kao "blagu modernog doba", list
objavljuje prilog Christiane Schloetzer o gradnji naftovoda na
potezu Baku-Tbilisi-Ceyhan.
"(...) Nedavno je Britanac Michael Townshend u luksuznom
istanbulskom hotelu stupio (...) pred kamere kako bi najavio
izgradnju najduljeg i najskupljeg naftovoda na svijetu koji bi crno
zlato trebao prebacivati od Kaspijskog mora preko Turske do
energije gladnih Europljana. (...)
No, čovjek iz British Petroleum-a odjednom se nagnuo prema naprijed
kao da nije razumio pitanje izvjestiteljice. I kao da bi svaki drugi
odgovor bio apsurdan, izrekao sljedeće: '11. rujna nije donio baš
nikakvu promjenu u mom poslu'. Njegova je izjava uistinu neobična.
Napokon, njegovi su protivnici spomenuti naftovod stoljeća
oduvijek smatrali 'političkim naftovodom', trasom iz snova za
Washington budući da nafta na potezu Baku-Tbilisi-Ceyhan (BTC) u
prolazu kroz izuzetno težak teren visokih planina ne dodiruje ni
turski ni iranski teritorij. Projekt se činio tako hrabrim da su
osporavali njegovu gospodarsku opravdanost. 'BTC je i te kako
gospodarski isplativ', izjavljuje danas Townshend. 'Uskoro ćemo
početi s gradnjom', dodaje on. I zaista: poduzeće koje će graditi
naftovod nije više tek puka fatamorgana. Najveći udjel u njegovoj
vlasničkoj strukturi ima državna naftna kompanija Azerbejdžan
Socar a čelnik konzorcija jest British Petroleum.
Posljednji je udjel upravo ubilježio TotalFinaElf. Taj je
francuski koncern preuzeo samo pet posto BTC-ova kolača - koliko i
talijanski ENI. No, maleni su komadići najprivlačniji. Spomenute
dvije tvrtke mogu - ne bude li nafta iz Bakua potekla u dovoljnoj
količini da napuni golemi naftovod - načeti svoje izvore u
Kazahstanu. Tamo, u polju Kašagan u Kaspijskom jezeru, leži najveće
naftno blago koje je u proteklih 30 godina otkriveno u cijelom
svijetu. Kašagan, čije se zalihe trenutno procjenjuju na sedam do
devet milijardi barela, sadrži po najnovijim spoznajama četiri
puta više nafte. Čini se da je time osigurana isplativost naftovoda
BTC te će Europska banka za razvoj sudjelovati u njegovu
financiranju baš kao i ostale velike banke.
Iako glavni manager BTC-a Townshend opovrgava takve tvrdnje,
njegov naftovod dobio je nakon 11. rujna nove poklonike. Kaspijska
regija uživa danas status najperspektivnije energetske
alternative u odnosu na Saudijsku Arabiju. U pozdravnoj poruci
sudionicima regionalne konferencije o nafti i zemnom plinu,
održane početkom lipnja u Bakuu, američki predsjednik George Bush
obećao je sigurnosno-političku potporu. Washington već pomaže
azerbejdžanskoj vojsci a nakon 11. rujna počeo je i uvježbavati
gruzijske postrojbe. Prije tjedan dana Kazahstan je čak potpisao
sporazum koji američkim vojnim zrakoplovima omogućuje uporabu
kazahstanskih zračnih baza za letove u Afganistan. Vojni su
potrebni i za osiguranje naftovoda, krvnih žila suvremene
civilizacije.
Naftovod BTC trebao bi transportirati naftu 40 godina. (...) No,
čemu svi ti napori kada već postoji jedan naftovod koji vodi od
Tengisa u Kazahstanu do ruske luke na Crnom moru Novorosijsk? Nafta
teče kroz taj 1580 kilometara dug naftovod već godinu dana; na Crnom
moru tovare je na tankere koji se zatim provlače kroz Bospor. Protiv
toga prosvjeduju aktivisti za zaštitu okoliša. Nedavno su se
aktivisti Greenpeace-a popeli na grčki tanker, koji je - natovaren
sa 160 tisuća tona sirove nafte - prolazio kroz milijunsku
metropolu. Turska vlada, koja se ni inače ne bi mogla pohvaliti
vrhunskim rezultatima u politici zaštite okoliša, također
upozorava na opasnosti vezane za prijevoz nafte tankerima.
(...) Naftovod od Tengisa do Novorosijska završen je brže no što će
biti slučaj s projektom BTC-a. On prelazi u prvom redu kroz ruski
teritorij, što se Washingtonu nije svidjelo, ali izgradio ga je -
pod vodstvom američkog koncerna ChevronTexaco - Caspian Pipeline
Consortium (CPC), koji je ujedinio ruske, kazahstanske i arapske
tvrtke. Chevron je prošle godine očitovao zanimanje i za BTC ali je
potom otkupio podjednako mali paket dionica kao i ruski Lukoil i
njihov agresivni ruski konkurent Yukos. I ruski su naftni manageri
nedavno doputovali u Istanbul na konferenciju o nafti ali nisu
otkrivali svoje karte.
'Tko propusti ovu priliku, sam će snositi odgovornost', izjavljuje
turski državni tajnik za energetiku Yudakul Yigitgueden. 'Turska
je ponosna što je dosegnula taj stupanj', naglašava on. Velika igra
oko nafte i zemnog plina, koja je u velikoj mjeri prisutna i na
Kavkazu i u središnjoj Aziji, obogaćena je kroz BTC za novu
varijantu. U tom se kontekstu i Ankara nakon brojnih poraza našla
odjednom na strani dobitnika. 'Tim projektom 21. stoljeća Turska će
postati energetskim koridorom između Europe i Azije', ističe
trijumfalno list Cumhuriyet.
Pobjednici pak mogu biti velikodušni. 'Natjecanje s drugim
naftovodima oduvijek je bilo iskonstruirano', izjavljuje jedan
manager iz BTC-ova kluba. No, razlog što Ankara nije bučno
proslavila ostvarenje velikog turskog sna nema baš veze sa
skromnošću. Bolesni premijer Buelent Ecevit nije se više osjećao
dovoljno snažnim za javne proslave. I Turska pomaže gruzijskoj i
azerbejdžanskoj vojsci. I turska su se poduzeća etablirala u
regiji. (...)
Proteklih pet godina agilni državni tajnik za energetiku u Ankari
imao je posla s tri ministra. Posljednji je morao podnijeti ostavku
zbog korupcionaške afere. Prilike u Bakuu još su gore: predsjednik
Gajdar Alijev upravlja zemljom čvrstom rukom zajedno sa svojom
obitelji i svojim miljenicima. Većina Azerbejdžanaca nije se
dosada obogatila zahvaljujući velikom poslu s naftom i zemnim
plinom. Naprotiv, zbog kvara na plinovodima kućanstva često satima
ostaju bez plina.
Doduše, takve stvari nisu dosada pretjerano zabrinjavale kupce iz
cijelog svijeta. Nedavno je Baku posjetio i grčki ministar
strateškog planiranja Akis Tzochatsopoulos. Grci se u prvom redu
zanimaju za zemni plin koji također preko Turske trebao cirkulirati
prema Zapadu. Osim toga, paralelno naftovodu BTC-a trebao bi biti
izgrađen i high-tech-plinovod (...) BP još oklijeva s paralelnom
gradnjom jer bi taj projekt predstavljao svjetsku premijeru.
Yigitgueden pak polazi od pretpostavke da će kaspijski plin početi
stizati u Tursku od 2005. g. - ubrzo nakon nafte.
Zemnog plina ima i u Iranu a nafte i u Kirkuku u Iraku. Turska trguje
energijom i sa spomnuta dva susjeda - na nezadovoljstvo
Washingtona. I turski energetski apetiti stalo rastu ali Turska
vidi priliku za svoju budućnost i u ulozi energetskog mosta između
Azije i Europe. Nalazišta zemnog plina u Azerbejdžanu bliža su
Europi nego Sibir iz čijih je zaliha Europa dosada pokrivala
trećinu svojih potreba.
Budući da i Moskva računa s kaspijskom konkurencijom, ruski je
predsjednik Vladimir Putin predložio utemeljenje postsovjetskog
energetskog saveza koji bi kartelnim cijenama trebao učiniti
kaspijski izvoz neatraktivnim za Europu. Cijela priča postaje još
kompliciranija zato što i sama Ankara naveliko kupuje u Rusiji
zemni plin koji će uskoro u Tursku biti prebacivan gigantskim
podvodnim plinovodom kroz Crno More. Taj je posao predmet brojnih
sporova a govori se i o mitu.
Energija je stvar koja kod mnogih izaziva ovisnost. Vlada u Moskvi
željela bi preuzeti ulogu sile zaštitnice Kapijskog jezera u
neprekidnom sporu pet država koje ga okružuju oko raspodjele
njegova blaga. No, ni Moskva ni Baku baš kao ni Baku ni Teheran nisu
dosada uspjeli postići dogovor o svojim pravima. Iran i
Turkmenistan, na čijem je čelu autokrat Saparmurat Nijazov,
'najveći vođa svih Turkmena', žele podijeliti Kaspijsko jezero na
pet jednakih sektora. Rusija, Azerbejdžan i Kazahstan zahtijevaju
pak određivanje granica sukladno crti obale, čime bi Iran zapao
najmanji sektor.
Prije godinu dana iranska je topovnjača na otvorenom jezeru
natjerala u bijeg BP-ove tragače za blatom. Odnedavno pak Teheran
prigovara zbog nazočnosti američkih oružanih snaga na
azerbejdžanskoj strani Kaspijskog jezera", podsjeća na kraju
priloga Christiane Schloetzer.