SAD-NEW YORK TIMES-21.VII. NASTAVLJA SE RAZILAŽENJE EUROPE I AMERIKE

vanje/financije SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 21. VII. 2002. Europa se razilazi s Amerikom oko napadaja na Irak Posljednja stvar koju Europa želi jest da ju se optuži za oklijevanje glede Iraka. Ali američki pregovori o zbacivanju Sadama Huseina s vlasti vojnom silom uzbunili su europske vlade. Oni govore da bi bilo kakva pogrešna američka procjena mogla potkopati međunarodnu koaliciju za borbu protiv terorizma, te bi diplomacija na širokoj osnovi morala riješiti krizu između Izraela i Palestine. Europa se također boji da bi napad na Irak mogao stvoriti razdor između Britanije i ostatka Europe, piše američki dnevnik. (...)Europski vođe, kao i mnoge arapske zemlje, pozdravile su nedavno održan sastanak između arapskih ministara vanjskih poslova i zapadnih vlada kako bi poboljšali sigurnost u Izraelu od samoubilačkih bomba, dok su se istodobno kretali u smjeru pregovora koji bi ostvarili viziju palestinske države u tri godine. Ali je ova inicijativa koju je poduprla Amerika tek prvi korak te će trebati mjeseci intenzivne diplomacije kako bi se stvorio pravi napredak, izjavili su dužnosnici. (...) Razgovori s dužnosnicima u Londonu, Parizu i Berlinu otkrili su nevjerojatnu sukladnost u stajalištima da izraelsko-palestinski sukob predstavlja najveći prioritet za zapadne vlade, ne samo kako bi se dovršio pokolj, već i kako bi se ojačala vjerodostojnost Zapada pred militantnim muslimanima, koji iskorišćuju odanost Palestinaca kako bi povećali potporu nasilju. Blairova Vlada, najbliži američki saveznik, iznenađujuće se distancirala od Bushova poziva da se ukloni palestinski vođa Yaser Arafat, izjavljujući da će poslovati s bilo kim koga Palestinci izaberu. Viši britanski dužnosnik dao je nagovijestiti da bi SAD trebale jače uprijeti za sklapanje mirovnog sporazuma između Izraela i Palestine jer u suprotnom "možda neće biti moguće" dobiti potporu za akciju na Irak. (...) "Vjerujemo da je poželjna promjena režima, ali je naš cilj prekid prijetnje oružjem masovnog razaranja." (...) Što se tiče moguće vojne akcije, kazao je da je očito planiranje je u tijeku te da europska kritika britanske potpore američkoj vojnoj intervenciji neće utjecati na britansku politiku. (...) U Londonu, Parizu i Berlinu glavna pitanja postavljena Washingtonu su ista. Tko bi jamčio teritorijalni integritet Iraka nakon rata? Koja bi vlada zamijenila Huseinovu? Je li Amerika spremna napasti i okupirati Irak kroz desetljeće ili više kako bi zaštitila vladu nasljednicu od subverzije ili napada njegovih susjeda, Irana i Sirije? Tko bi platio taj rat? (...) "U slučaju pogrješne procjene, mi bismo bili izravno pogođeni," izjavio je njemački ministar vanjskih poslova, Joschka Fischer. On je izrazio sumnju da Husein predstavlja stratešku prijetnju zapadnoj sigurnosti te je istaknuo da je više zabrinut za prijetnju europskoj sigurnosti novim ratom u regiji koji bi mogao dalje rasplamsati strast Arapa koji žele vidjeti kraj izraelske okupacije palestinskih teritorija. "Naši su ljudi teško ranjeni, povrijeđeni ili izgorjeli u Djerbi" izjavio je, odnoseći se na njemačke turiste, žrtve napada kamiona- bombe na tuniskom otoku ovog proljeća. "Milijuni Nijemaca" dodao je, "idu na Mediteran ljeti i zimi" a "kod nas žive milijuni muslimanskih imigranata iz tog područja". Na kraju je izjavio: "To je američka odluka. To će imati posljedice za sve nas, ali je to prije svega rasprava u SAD-u. To se ovdje ne raspravlja, niti odlučuje." Ali bilo je osjetno i razočaranje Berlina u američkom neuspjehu da uključi saveznike u tu raspravu. "Nakon 11. rujna, imali smo osjećaj da će biti više multilateralni pristup" međunarodnim poslovima Bushove uprave, rekao je Schroederov savjetnik ."Uočili smo vrlo samouvjerenu upravu na djelu u toliko područja da se ljudi s ove strane Atlantika pitaju je li to uistinu novi pristup," piše Patrick E. Tyler.