WP 30. VI. EUROPLJANI PRIZIVAJU MEĐUNARODNU KATASTROFU

SJEDINJENE DRŽAVE WASHINGTON POST 30. VI. 2002. Europljani prizivaju međunarodnu katastrofu "Ovih dana možemo čuti kako bi SAD trebao pokazati više razumijevanja za brige i interese naših europskih saveznika. U to nema sumnje. Ipak, bilo bi lijepo da i Europljani povremeno pokažu malo razumijevanja. Uzmimo npr. raspravu o Međunarodnom kaznenom sudu koja je u tijeku. Sporazum za osnivanje suda na snagu stupa sutra. Bushova vlada, koja je poništila Clintonov potpis na sporazumu, zahtijeva imunitet od procesuiranja pri MKZ-u za sve američke vojnike koji u inozemstvu sudjeluju u mirotvornim misijama. Američki dužnosnici boje se kako bi jednog dana nekakav tužitelj, koji ne odgovara nikome, mogao optužiti nekog Amerikanca za ratne zločine. Ta je zabrinutost opravdana. Godine 1999. tijekom rata na Kosovu, u Europi, a i u SAD-u, bilo je nekih koji su američku vojsku optuživali za ratne zločine kada je bombardirala Miloševićevu Srbiju. Od sutra, imat će prigodu optuživati američke vojnike pri MKZ-u. Stoga je Bushova vlada zaprijetila iskoristiti svoje pravo veta u Vijeću sigurnosti UN-a na obnavljanje mirotvorne misije u Bosni, u slučaju da nužne mjere zaštite za američke vojnike koji sudjeluju u tom misiji ne budu izglasovane. Europljani za sada odbijaju učiniti ikakve ustupke. Ova rasprava odražava mnogo toga što danas dijeli Amerikance i Europljane. Europljani, skupa s mnogim drugim manje utjecajnim i uglednim nacijama, pokušavaju realizirati svoju viziju međunarodne uljudbe, u kojoj bi mreža međunarodnih zakona i institucija imala zakonske ovlasti nad pojedinim nacionalnim državama. Ne iznenađuje da svijet koji pokušavaju stvoriti veoma nalikuje Europskoj Uniji, u kojoj su pravila i zakoni važniji od vojne sile. Jednako tako ne iznenađuje što nisu previše sretni zbog činjenice da se vojno dominantniji SAD postavlja iznad ili izvan njihova novoga međunarodnoga pravnog sustava prije nego je i realiziran. Amerikanci nisu neprijateljski raspoloženi prema međunarodnom pravu - Ujedinjeni narodi bili su upravo njihova zamisao. Ipak, SAD ima poseban problem, kojeg bi njegovi europski saveznici trebali poštovati. Kao najmoćniju demokratsku silu na svijetu, Sjedinjene Države zovu - da, zovu - mnogo češće nego bilo koju drugu državu da svoje vojnike šalje preko Atlantika, iz najrazličitijih razloga. Da bi se oslobodile zemlje na koje je izvedena invazija - kao Kuvajt ili, npr. Francuska. Kako bi se obranile druge zemlje kojima prijeti invazija - kao Južna Koreja ili Saudijska Arabija ili, ne tako davno, Njemačka. Ili da bi se obranio narod kojem prijeti genocid ili etničko čišćenje, kao u Bosni i na Kosovu. Za razliku od i najsnažnijih europskih zemalja, koje imaju poteškoća s projiciranjem vojne sile čak i na vlastitom kontinentu, čitava globalna strategija SAD-a izgrađena je na sposobnosti projiciranja vojne sile bilo gdje i u bilo koje vrijeme, što znači da će SAD uvijek imati više vojnika koji su izloženi nekom tužitelju MKZ-a nego bilo koja druga zemlja. Ipak, to je tek jedan način na koji će Međunarodni kazneni sud imati nesrazmjerni utjecaj na SAD. Nije tajna da SAD, upravo zbog toga što je gospodarski, politički, kulturološki i vojno dominantan, češće meta bijesa diljem svijeta nego, npr., Luksemburg. Osiromašeni Egipćani i bogati francuski poljodjelci najčešće prvo okrivljuju Ameriku. Dakle, za čije je vojnike najvjerojatnije da će biti odvučeni pred MKZ na temelju optužbi za ratne zločine? Čak i oni koji vjeruju kako je MKZ dobra zamisao moraju priznati, ako su iskreni, kako će SAD biti ranjiviji od ostalih zemalja. Sporazum je mogao biti prepravljen tako da riješi neke od tih problema. Kada je pregovarano o sporazumu, za vrijeme Clintonove vlade, dužnosnici SAD-a priznali su kako problemi postoje i nastojali su pronaći načine na koje bi bar donekle zaštitili američke vojnike - tako, npr., da Vijeću sigurnosti UN-a, unutar kojeg SAD ima pravo na veto, daju konačnu riječ. Ipak, Europljani su odbili ova 'dvostruka mjerila' i odlučili se za legalno besprijekornu opciju. A Clintonova vlada, kao što to neki dužnosnici neslužbeno priznaju, nije se previše potrudila oko nužnih izmjena. Potpis predsjednika Clintona na sporazumu za koji su njegovi dužnosnici znali da je prepun grešaka i mana, u posljednji trenutak, nije bio, da tako kažemo, baš potpuno odgovoran. Ipak, sada je stigao ključan trenutak a Bushova vlada s pravom je beskompromisna. Mnogo toga je na kocki. Europljani tvrde da ako SAD dobije posebne uvjete, kao što je to jedan europski diplomat kazao za 'New York Times', 'razbojničke zemlje će otvarati boce šampanjca.' Takve tvrdnje otkrivaju utopizam i priglupost koja danas pokreće i previše Europljana. 'Razbojničke' zemlje neće se dobrovoljno pokoriti presudama bilo kakvog međunarodnog suda, bez obzira na to što SAD činio ili ne činio. Nepokoravanje međunarodnim pravilima, napokon, 'razbojničke' zemlje čini 'razbojnicima'. No u međuvremenu, SAD, koji ima lavlji udio u odgovornosti za obranu ostatka civiliziranog svijeta od razbojničkih zemalja, morat će brinuti svaki put kada pošalje svoje vojnike na neprijateljski teritorij. Može li liberalniji međunarodni poredak biti izgrađen tako da se najmoćniji branitelj tog poretka sputava? To je pitanje o kojem bi naši europski saveznici mogli početi razmišljati", piše Robert Kagan, član 'Zaklade Carnegie za međunarodni mir'.