YU-SRBIJA-VLADA-STRANKE-Vlada-Političke stranke-Politika AU 25. VI. DS: ĐINĐIĆ I KOŠTUNICA IPAK NEĆE DOPUSTITI POLARIZACIJU NACIJE AUSTRIJADER STANDARD25. VI. 2002.Beogradske borbe za vlast"Objavivši prošlog vikenda da namjerava
istupiti iz koalicije, jugoslavenski je predsjednik samo formalno potvrdio činjenice: od samog početka heterogeni srpski stranački savez DOS, čija je jedina svrha bila smjena Slobodana Miloševića, odavno je prestao postojati.Dosada je Koštunicu i njegova koalicijskog 'saveznika' Zorana Đinđića, srpskog premijera, držala zajedno spoznaja da bi odvajanje dramatično umanjilo izglede njih dvojice za politički opstanak: Koštunica je i dalje daleko najpopularniji srpski političar, dok Đinđić kao njegov protivnik uživa daleko snažniju potporu Zapada - a to znači u prvom redu financijsku pomoć bez koje Srbija ne bi mogla preživjeti.Nijedan od njih dvojice nije besprijekoran. Koštuničin nacionalizam nije nasilan poput Miloševićeva, ali je ipak nacionalizam i opslužuje poznate srpske reflekse i mitove. No, Koštunica je istodobno izraziti legalist u državnim i pitanjima demokracije, što se uopće ne podrazumijeva kada je o Srbiji riječ:
AUSTRIJA
DER STANDARD
25. VI. 2002.
Beogradske borbe za vlast
"Objavivši prošlog vikenda da namjerava istupiti iz koalicije,
jugoslavenski je predsjednik samo formalno potvrdio činjenice: od
samog početka heterogeni srpski stranački savez DOS, čija je jedina
svrha bila smjena Slobodana Miloševića, odavno je prestao
postojati.
Dosada je Koštunicu i njegova koalicijskog 'saveznika' Zorana
Đinđića, srpskog premijera, držala zajedno spoznaja da bi
odvajanje dramatično umanjilo izglede njih dvojice za politički
opstanak: Koštunica je i dalje daleko najpopularniji srpski
političar, dok Đinđić kao njegov protivnik uživa daleko snažniju
potporu Zapada - a to znači u prvom redu financijsku pomoć bez koje
Srbija ne bi mogla preživjeti.
Nijedan od njih dvojice nije besprijekoran. Koštuničin
nacionalizam nije nasilan poput Miloševićeva, ali je ipak
nacionalizam i opslužuje poznate srpske reflekse i mitove. No,
Koštunica je istodobno izraziti legalist u državnim i pitanjima
demokracije, što se uopće ne podrazumijeva kada je o Srbiji riječ:
on ustrajava na ustavno-pravnoj korektnosti - pa i u pitanju
prijelaza na novu državu 'Srbiju i Crnu Goru'.
Đinđić je pak hladnokrvni pragmatik - nije pretjerano skrupulozan
kada želi osigurati utjecaj i moć; posljednji je puta to dokazao
smjenom navodno nesavjesnih parlamentarnih zastupnika
Koštuničine stranke.
No, čini se da su Koštunica i Đinđić usprkos aktualnom raskolu još
uvijek u dovoljnoj mjeri realisti te da neće dopustiti da njihovo
suparništvo preraste u otvoreno neprijateljstvo. Naime, Srbiji
zasigurno ne bi koristila potonja neizbježna polarizacija nacije",
naglašava Josef Kirchengast.