VB-THE TIMES 11. VII. AMERIKA I EUROPA

VELIKA BRITANIJA THE TIMES 11. VII. 2002. Kao i sve druge odnose, onaj između Europe i SAD-a treba stalno njegovati "Kada su odnošaji između SAD-a i njegovih europskih saveznika bili tako loši? Stvari su, izgleda, došle do one točke kada sama riječ 'saveznici' više nije prikladna. Svakim novim danom javljaju se nova pitanja kao svježi izvor podijeljenosti i nesloge. Baš onda kada pomislite kako situacija ne može biti lošija, ona postane još gora. Što se događa s atlantskim odnosom koji je tako dugo djelovao tako čvrst? Je li još uvijek važan? I što se može ili treba napraviti s tim u svezi? Jedno je sigurno - lista pitanja oko kojih Europa i Amerika imaju u korijenu različite stavove sada je dulja nego je to bio slučaj dugi niz godina. Nesloga postoji u pitanju obrane, a Washington je sve iritiraniji zbog onog što vidi kao pretenciozno afektiranje europskih zemalja zbog njihove takozvane Europske obrambene inicijative. Amerikanci vide kako su europski proračuni za obranu sve manji dok se istodobno stvaraju nove i nepotrebne zapovjedne strukture koje, čini se, rezultiraju nepotrebnim dvostručenjem zapovjedne strukture koja već postoji unutar NATO-a. U pitanju Bliskog istoka, razlika u stavovima pretvorila se u gotovo nepremostiv jaz. Američki pokušaji da spriječe predvidljivi rezultat palestinskih izbora izazvali su europski bijes. Čak je i Tony Blair otkrio kako je nemoguće zadržati potporu javnosti koju je bio ponudio vladi SAD-a. I kao da svi ti problemi nisu dovoljni, dublje kulturološke podjele postale su još intenzivnije. Mnogi Europljani provedbu smrtne kazne u SAD-u smatraju moralno odbojnom. Mnogi Amerikanci onom što smatraju nedovoljnom predanosti antiterorizmu pripisuju latentnom europskom antisemitizmu. Irak tek slijedi. Sva ta pitanja koja uzrokuju podjele ozbiljna su i važna. U jednom smislu predstavljaju tek površinske manifestacije dubljih silnica i trendova. Istina je da su Europa i Sjeverna Amerika u ozbiljnoj opasnosti da se raziđu. (...) Pažnja američkih političara sve će više biti usmjerena prema izazovu koji predstavlja Kina, koja je istovremeno i ogromno potencijalno tržište za američku robu i jedini ozbiljni dugoročni suparnik SAD-a za status supersile. Etnička ravnoteža u Sjevernoj Americi se mijenja. Sve je više Hispanoamerikanaca koji imaju sve više utjecaja i koji gravitiraju više jugu nego istoku. Sve je više Amerikanaca azijskog podrijetla. Niti jedna od te dvije etničke skupine nema tradicionalne transatlantske veze s Europom. U Europi, pak, ono što pokreće europsku integraciju dijelom svoje korijene ima u želji da se utvrdi SAD-u suparničko središte moći, u nekim dijelovima Europe motiviran i izričitim antiamerikanizmom. Je li to važno? Ima nas dosta koji misle da jest. Veliki dio najvećih izazova s kojima je suočen svijet najbolje se može prevladati tako da Europljani i Amerikanci surađuju. Ako svaki od tih izazova postane motiv za transatlantsko suparništvo, prilika da jedan zaradi bodove na račun drugog, izazove će biti mnogo teže riješiti. Dobar primjer ovoga bit će očit u rezultatu dva posljednja kruga trgovačkih pregovora. U Seattleu, SAD i EU nalazili su se na dvije suprotne strane. Pregovori su završili razdorom. U Dohi su se istinski trudili da prevladaju probleme. Iako brojna pitanja oko implementacije sporazuma koji je tamo postignut ostaju otvorena, bio je to, barem, sporazum uz potencijal za budući napredak. Što se može napraviti da se opasnosti spriječe a partnerstvo promiče i održava? Ključni element mora biti odlučnost, koju moraju imati sve vlade koje su uključene, kako bi se podjele razriješile unutar konteksta očuvanja partnerstva.(...) Jedna od mjera bila bi osnivanje konferencije predstavnika s obje strane Atlantika koji bi pokušali unaprijed utvrditi vjerojatne uzroke napetosti i, gdje je to moguće, provesti mjere rješavanja tih pitanja prije no što prouzroče istinske probleme. Jer, jasno je da će napetosti biti još. Pitanje je hoće li njihovo gomilanje biti takvo da će potaknuti degeneraciju ovog povijesnog partnerstva u rivalstvo ili, još gore, neprijateljstvo. Ako se to dogodi, svijet u kojem živimo će postati mnogo manje siguran i manje napredan planet na veliku štetu svih njegovih stanovnika", piše Michael Howard, predsjednik Atlantskog partnerstva.