AU 11. VII. BUSEK: ČLANSTVO KAO MAMAC ZA REFORME

AUSTRIJA DIE PRESSE 11. VII. 2002. Busek: "Ne smijemo odgajati međunarodne rentijere" U razgovoru s Wielandom Schneiderom Erhard Busek "osvrće se na prvih pola godine mandata koordinatora Pakta za stabilnost Balkana, te na borbu protiv organiziranog zločina i ostale probleme u jugoistočnoj Europi". - Ranije ste opetovano kritizirali Pakt za stabilnost Balkana. Kako gledate na taj projekt pola godine nakon što se sami preuzeli dužnost njegova ravnatelja? Jeste li nešto napravili drugačije ili bolje? = I dalje zauzimam kritički stav prema Paktu za stabilnost jugoistočne Europe jer on nije savršen instrument. Samo se po sebi razumije da i ono što sam sam ovdje započeo valja podvrgnuti kritici. Pokušao sam nakon početne širine Pakta postizati rezultate usredotočujući se na određene teme. Smanjio sam broj sjednica za 50 posto budući da razumijem vlade zemalja u regiji: naime, one ne mogu živjeti od konferencija već samo od opipljivih rezultata. Do kraja 2002. g. sve bi zemlje u regiji trebale među sobom sklopiti sporazume o slobodnoj trgovini kao uvod u uspostavu zone slobodne trgovine u jugoistočnoj Europi. Tome valja dodati centar za borbu protiv organiziranog kriminala u Bukureštu i centar za prikupljanje oružja u Beogradu. U trokutu Srbija-Hrvatska-Bosna valja osigurati povratak 140 tisuća izbjeglica ali i pobrinuti se da ti ljudi imaju krov nad glavom i zaposlenje. Što se tiče infrastrukturnih projekata, želim krajem godine moći konstatirati na kojim je područjima postignut napredak a na kojima ima prepreka. - Koji su najveći problemi jugoistočne Europe? = Jedan od problema čine velika očekivanja koja je potaknuo Pakt za stabilnost. Bit ću jako sretan ako 2002. g. počne gradnja u 10 posto 'quick-start-packages'. Prekogranična suradnja zemalja na jugoistoku Europe bitno se poboljšava ali zahtijeva trajan pritisak. U razdobljima unutarpolitičke slabosti vlade se uvijek suočavaju s opasnošću da se usprotive prekograničnoj suradnji iznošenjem nacionalističkih argumenata. Jedno pitanje funkcionira kao snažan uznemirujući čimbenik: hoće li, naime, Amerikanci otići ili će ostati? Ipak, taj aktualni problem može uroditi pozitivnim učinkom - europeizacijom. No, smatram da baš i nema smisla očešati se o Amerikance i onda se čuditi kad odluče otići. - Jedan od problema jest i upletenost dijelova političkog i privrednog establishmenta u jugoistočnoj Europi u organizirani kriminal. = To je sasvim točno. Postoje informacije da je, primjerice, krijumčarenje cigareta povezano sa carinskim službama u pojedinim zemljama te da iza tog posla stoje političari. Drugi je problem što kod zapadnih zemalja ne nailazi na odjek moja konstatacija da potrošače u trgovini ženama i drogom valja tražiti na Zapadu. Nema smisla upirati prstom u jugoistočnu Europu. Treba se boriti protiv korijena tih zločina. - No, organizirani kriminal i korupcija bitne su prepreke ulasku inozemnih ulagača u tu regiju. = Kada su ulaganja u pitanju, stanje se nije popravilo. Razlog je nedostatna politička stabilnost. Istražujem svaki poznati slučaj ometanja ulaganja i razgovaram o tome s vladama. Ta uloga, doduše, nije baš ugodna ali je nužna. - U važnom projektu obnove srpskih mostova na Dunavu koje je razorio NATO dolazi do silnih otezanja. Zašto? = To je čisto politički problem. Na europskoj je strani trebalo strahovito puno vremena da budu raščišćeni modaliteti čišćenja Dunava. Sada je utvrđeno da bi Dunav trebao biti očišćen do kraja kolovoza. Korijeni druge teškoće leže danas na srpskoj strani. Naime, plovidbu trenutno ometa pontonski most. Izgradnja novog mosta koji bi trebao zamijeniti spomenuti pontonski trebala bi trajati od 24 do 28 mjeseci. To je po mom mišljenju više nego predugo. Kod nas u Beču gradnja mosta nikada nije trajala dulje od godinu dana. To mora biti moguće ostvariti i u Novom Sadu. Zemlje jugoistočne Europe moraju biti svjesne da moraju biti uvjerljive i brze na onim područjima za koja same snose odgovornost. To posebno vrijedi kada - katkad i s pravom - kritiziraju sporost donatora. - Zašto obnova mosta traje tako dugo? = Zbog neriješenih unutarpolitičkih odnosa u Srbiji. Teško je već samo utvrditi tko je za što odgovoran. Jugoslavenska je vlada uložila velike napore ali nije nadležna za to pitanje. Srpska vlada jest nadležna ali pojedine osobe nisu htjele surađivati. Gradonačelnik Novog Sada razmišlja samo o svom novom mostu a možda i o prihodima od pontonskog mosta. Nije baš jednostavno koordinirati sve te interese. - Kako općenito ocjenjujete rad novog vodstva u Beogradu? = Od Miloševićeva odlaska postignuto je puno toga. Dosadašnji je tempo reformi bio dojmljiv i valja se nadati će biti zadržan i ubuduće. Pritom želim svim vladama u regiji što brži tempo rada - iz razloga koji je povezan sa članicama EU. Naime, rezultati izbora signaliziraju da nam očito nije pošlo za rukom ispravno prikazati zajedničku odgovornost za Europu. U članicama EU jenja spremnost za izdvajanje novca. Jasna potvrda te ocjene jest posljednji sastanak na vrhu EU u Sevilli. Njegovo je geslo bilo sljedeće: dat ću novac ako uzmeš natrag svoje ljude. To ide predaleko. Zemlje jugoistočne Europe bile bi presretne kada bi mogle dobiti natrag svoje ljude. Bugarska je u proteklih 15 godina izgubila 20 posto svog stanovništva. Dakle, kada je riječ o tom problemu, ne bih rekao 'Nema više novca!' već 'Ulagat ću kako nas budućnost ne bi stajala još više novca'. Jugoistočna Europa dijelom još nije shvatila promjenu stava u Europskoj uniji. Neke ovdašnje političke snage ističu sljedeće: 'Moramo izraziti želju još za ovim i onim'. Navikle su da članice EU plaćaju njihove želje. - Cilj zemalja jugoistočne Europe jest pristup EU. Kod mnogih ta želja djeluje nerealno. = Taj je cilj jedini motiv koji potiče navedene zemlje da provode reforme. On je istodobno i rješenje za probleme manjina. Zemljama treba postaviti ciljeve i potom im pomoći da ih i ostvare. Ne smijemo uspostavljati protektorate ni odgajati međunarodne rentijere.