US - 10. VII. IHT - BILDT OPET NA BALKANU

SJEDINJENE DRŽAVE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 10. VII. 2002. Nerealan mirovni proces "Dok se borimo s posljedicama propasti mirovnog sporazuma iz Osla na Bliskom istoku, lako je previdjeti izazove koji rastu na Balkanu. Osnovno pitanje Kosova ostalo je otvoreno. Ono je bilo preteško da se njime pozabavi. (...) Prije tri godine postojalo je uvjerenje da će vrijeme biti čimbenik izlječenja, da će mali koraci prokrčiti put za veliki skok do mirovnog sporazuma. Implicitno, nadalo se da će neki proces poput onoga iz Osla početi djelovati. Uvjerenje je bilo da je bilo demokracije u Srbiji, i neke vrste samouprave na Kosovu, sporazum koji nam je izmaknuo u Rambouilletu bio bi moguć i pitanje bi bilo riješeno. No to se jednostavno nije dogodilo. Dok su osnovna pitanje otvorena, vidimo kako očekivanja konačnog rješenja na jednoj strani potiču strahove na drugoj. U toj perspektivi nema nevažnih pitanja ni za jednu stranu. Velika većina kosovskih Albanaca žele neovisnost. Velika većine manjine tvrdo se tome protivi. A šire u regiji to je pitanje podjednako sporno. Nerijetko otvorena rana Kosova širi svoju infekciju preko granica. No pitanje konačnog statusa Kosova, te stoga i regionalne strukture, ne može biti dugo izbjegavano. Međunarodna zajednica propustila je prigodu nakon pada Slobodana Miloševića da se pozabavi tim pitanjem. Sada mora priznati rizik neuspjeha u regiji poput onoga iz Osla. Na Bliskom istoku rezolucije 242 i 338 Vijeća sigurnosti osiguravaju načelni okvir kojega su, s različitim zanosom, prihvatile sve strane. Na Balkanu, jaz koji razdvaja razna stajališta mnogo je širi, a tumačenje koje je postupno davano rezoluciji 1244 spriječilo je smanjivanje tog jaza. Prihvaćeno je da regija mora ići prema integraciji s ostatkom Europe, te da će to biti proces korak po korak tijekom dugog razdoblja. Država jednostavno ne mogu biti integrirane ako postoji spor oko toga koje su to države, koje područje pokrivaju i u kakvim su međusobnim odnosima. EU je već u teškoćama u svojim planovima za zaključivanje sporazuma o stabilnosti o pridruživanju sa Srbijom i Crnom Gorom. Bi li to, u skladu s rezolucijom 1244, pokrivalo i Kosovo? Ili bi Kosovo bilo izostavljeno iz cijelog procesa? Ili, ima li ono, možda, svoj vlastiti sporazum? Pojavljuje se sve više pitanja te prirode. Hiberniranje sukoba uspjeti, i riskiralo bi napraviti sve mnogo gorim onoga dana kada bi se trebalo početi baviti njegovim rješavanjem. U biti stoji izbor između pokušaja integracije ili prihvaćanja dezintegracije regije. Balkan ostaje loše mjesto za dobre opcije. No trebali smo naučiti da je najgora opcija zanemarivanje potrebe da se sa stanjem suoči onakvim kakvo jest. Više ne trebamo vjerovati da izbjegavanje konačnih pitanja poput onog iz Osla rješava probleme. Ono može dovesti do porasta napetosti, i novih eksplozija koje bi odjednom sve rastrgale. Washington, i sve više Moskva, okrenuli su svoju pozornost od Balkana, i počinju gledati da Europskoj Uniji prepuste političko vodstvo u regiji. No EU još uvijek zazire od bilo kakvog ozbiljnog pokušaja bavljenja osnovnim pitanjima regije. Ona se drži iluzije formula iz Osla koja nije uspjela na Bliskom istoku iz nekog razloga uspjeti na Balkanu. Ja ne mislim da hoće. Umjesto zalječenja rana postoji ozbiljan rizik širenja infekcije. Tri godine nakon kraja kosovskog rata, krajnje je vrijeme da se usudimo pozabaviti pitanjem kosovskog mira. Ne možemo imati još jedan mirovni neuspjeh", piše Carl Bildt.