IT - 28. VI. AVVENIRE - DESNICE I LJEVICE

ITALIJA AVVENIRE 28. VI. 2002. "Desnica? Sada je lijevije" "U vrijeme kada pomalo po svuda u Europi izgleda da pobjeđuje desnica, bilo u chiracovskom 'umjerenom' obliku, bilo u le penovskom 'populističkom', Alain de Benoist utemeljitelj francuske 'Nouvelle Droite' (Nove desnice) sigurno ima nešto za kazati. Eklektički mislilac de Benoist je bio teoretičar 'desničarskog gramscizma' , no u posljednje vrijeme izgleda da njegova stajališta nadilaze svaki ostatak ideološke polarizacije. 'Smatram se neovisnim i atipičnim intelektualcem', kaže , ' i ne prepoznajem se niti u jednoj desnoj obitelji trenutno na europskoj pozornici. Radije sam uložio napor ustanoviti osobnu misao, uzevši ideje koje sam smatrao ispravnim. - Ni desnica, ni ljevica, sve u svemu? = Ako mi pokažete neku osobu i kažete mi da je s desnice ili ljevice, apsolutno mi ništa niste kazali o idejama te osobe. Niste mi rekli što ona misli o Europi, državi, ekonomiji. Tu podjelu između desnice i ljevice mi se čini težom održati i na razini svakodnevne politike i već je odavno nestala u intelektualnom krugu. Najbolji dokaz je činjenica da su svi veliki događaji posljednjih 15 godina, od pada Berlinskog zida do njemačkog ujedinjenja, europske integracije do rata u Zaljevu i balkanskih ratova, stvorili transverzalne pravce, koje se apsolutno više ne može svesti na dva suprotstavljena pola. U svim zemljama i svim razdobljima postojale su različite desnice i različite ljevice. I sigurno je da su se među nekima od tih desnica i nekima od tih ljevica mogle razviti određene međusobne sklonosti. - Primjerice? = Povijesno je kritika ideje napretka vođena s desnice. Koja je danas instanca koja na najradikalniji način kritizira ideologiju progresa? Ekolozi. Koji se općenito smještaju na ljevicu. Dakle moguća su dva tumačenja: ili smatrati 'zelene' ljevičarima s desničarskim idejama, ili priznati da kritika ideje progresa može pripadati i ljevici i desnici. Ista se razmatranja mogu napraviti glede regionalizma: demokratski regionalizam sasvim je drugo od regionalizma koji na smanjenoj skali opet predlaže državne strukture. Ono što je važno jest sadržaj pojmova a ne pojmovi sami. - Radi toga se slažete s intelektualcem krajnje ljevice poput Sergea Latouchea u osudi globalizacije? = Najveća opasnost doba u kojem živimo je vladavine robe. Pobjeda utilitarizma. Živim u svijetu gdje više ništa nema vrijednost, ali sve ima cijenu. Svjedočili smo uzajamnom preobraćenju desnice i ljevice: ljevica se 'podesničila' na gospodarskom planu, kao što je desnica otišla u lijevo na kulturalnom planu. Stranke iznose programe koje je sve teže razlikovati. Od tuda dolazi i kriza biranja. - No Vi tako ponovno iznosite kritiku robe Frankfurstke škole... = Ne niječem neke kontinuitete. No postoje i razlike. Poglavito živimo u drugačijem dobu. Sedamdesetih godina još smo uvijek bili unutar modernog doba, svijet je bio bipolaran, ideološka uvjerenja bila su vrlo snažna. Danas živim u unipolarnom svijetu. Nalazimo se pred fenomenima poput globalizacije, koja nije samo unifikacija Zemlje, već njena unifikacija kao tržišta. Moderne ideologije su se rastopile. Sigurnosti su prepustile mjesto strahovima i razočarenjima. Politički oblici svojstveni modernom dobu su propali. Svjedočimo propadanju države-nacije, porastu biračke apstinencije, krizi stranaka, sindikata i crkava, rastu populizma, ali i pojavi novih društvenih pokreta, razvoju zajedničkih 'mrežnih' struktura, afirmaciji jednog protudruštva na planetarnoj razini. Svjetsko carstvo robe trpi neku vrstu otpora od strane pokreta koji mogu izgledati pretjerani i histerični. To je dijalektika koja se može opstati kroz suprotstavljanje McWorlda sa svjetskim Džihadom. Izazov Europi je upravo ovdje: nastojati dati život političkom nacrtu koji odbacuje Džihad, a da, međutim, ne bude instrument McWorlda. Vratiti svijetu njegove različitosti, prelazeći iz unipolarnog na multipolarni sustav, na univerzum više oblika. Dajući mondijalizaciji druge sadržaje i druge temelje od onih pragmatičnog materijalizma. - Glede različitosti. Vi ste teoretičar 'diferencijalizma'. Zašto tolika ljutnja spram univerzalizma? = Smatram da 'drugi' mora biti priznat kao 'drugi', jer samo krećući od te drugosti mogu uspostaviti odnos. Dijalog u kojemu nema 'drugog' samo je razmjena između 'mene' i 'mene'. Sigurno je da sam iznio prilično oštre kritike prema svim oblicima univerzalizma. No ono što smatram najizvornijim u mojem pristupu je da su svi univerzalizmi samo zakrabuljeni partikularizmi i etno-centrizmi. Moja kritika univerzalizma je neodvojiva od onih koje je Heidegger zvao 'metafizikama subjektivnosti'. Metafizička kritika s jedne vodi kritici liberalnog individualizma, ali i kritici svih oblika nacionalizma koji 'ja' nadomještavaju s 'mi', što su samo drugi oblici kolektivnog individualizma", razgovarao Emanuelle Rebuffini.