IT-8.V.LA STAMPA- GLOBALIZACIJA I REDISTRIBUCIJA BOGATSTVA

ITALIJA LA STAMPA 8. V. 2002. New Economy nije proširila blagostanje, umjesto toga je naglasila nejednakosti. Prijedlozi za preraspodjelu svjetskog bogatstva. "U svojoj čuvenoj Utopiji, napisanoj 1516., Thomas More je kritizirao engleski zakon koji je određivao smrtnu kaznu za krađu. I uz toliku strogost, primjećuje čuveni filozof i državnik, krađe se ne smanjuju i najbolja bi politika bila omogućiti da 'svi imaju dovoljno za jesti' i, posljedično, ne bi bili potaknuti krasti. Ovo je jedno od prvih eksplicitnih prepoznavanja, u suvremenim terminima, važnosti preraspodjele prihoda u izgradnji stabilnih prihoda. I upravo od preraspodjele prihoda, što se danas u raznim oblicima podvodi pod etiketu welfarea, mogla bi krenuti politička rasprava u trenutku u kojemu izgleda da je stabilnost naprednih društava pod prijetnjom. Oko 15 godina živjeli smo u iluziji da će globalizacija i 'nova ekonomija' učiniti da problem nestane, i da će zahvaljujući snažnom, makar i bez reda, rastu, svi vidjeti kako se povećava njegov komad torte, te da se tako neće previše obazirati na veličinu susjedovog komada torte. U ovih posljednjih 15 godina, razlike u prihodu i bogatstvu posvuda su povećane, no poglavito u Sjedinjenim Državama, u mnogim zemljama u razvoju povećanje razlika podudarilo se s povećanjem siromaštva u apsolutnim brojkama.(...) Najveća novost dolaze do Brucea Ackermanna, poznatog pravnika i znanstvenika politike s čuvenog američkog sveučilišta Yale. Ackermann američko društvo dijeli u tri djela: sloj s visokim prihodima, kojemu pripada 20 posto stanovništva a koje je došlo u posjed gotovo cijelog povećanja bogatstva i prihoda u posljednjih 15 godina, jedan siromašni 'podsloj', koji živi u svijetu niskih plaća i poslova bez budućnosti, i između ta dva jedan srednji stalež koji je uspio zadržati pozicije, u terminima stvarnog prihoda, samo zahvaljujući većem radu, poglavito ženskom. Pred tim neravnotežama rješenje profesora Ackermanna vrlo je jednostavno i može izgledati simplicističko: svakom mladom Amerikancu dati njegov 'komad' ('stake') nacionalnog bogatsva kada postane punoljetan. Kao da odmah prima jedno 'društveno nasljedstvo'.(...) Na tom pravcu, jedna engleski znanstvenik, Michael Sherraden, smatra da 'dohodak može hraniti želudac, no vlasništvo nad dobrima može hraniti um'. (...) Širenje zanimanja za te prijedloge međutim pokazuje da se političko-kulturalni obzor zapada brzo mijenja. Mentalitet welfare statea, koji su mnogi smatrali ciljem društvenog organiziranja i zapadne demokracije postupno se napušta. (...) Sve to izgleda da odražava novi, mada i neodređeni, politički zahtjev koji se uvelike odražava na europski birački zemljovid, uslijed kojega 'desnica' i 'ljevica' možda gube dio svog političkog značenja. U tom svijetlu talijanski sukob oko članka 18 izgleda ograničen i neznatan; političke snage, a posebice ljevica, trebale bi ponovno početi razmišljati u velikim razmjerima, uvelike izvan jednostavnog očuvanja tradicionalnih prava. Nužna je jedna njihova reinterpretacija u sveobuhvatno koherentnom okviru, Potrebno je, sve u svemu, prevesti potrebu koju je izrazio Thomas More, 'da svi imaju dovoljno za jesti', probleme do dana do dana u jednu dostojanstvenu životnu perspektivu, u politički i gospodarski održiv projekt.", piše Mario Deaglio.