NJ 13.IV.-TAZ- KRAJ NJEMAČKO-FRANCUSKOG MOTORA?

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 13. IV. 2002. Njemačka i Francuska više nisu motor Europe "Tu ni obroci s kiselim zeljem nisu pomogli. 16 mjeseci poslije propasti vrha u Nici i poslije bezbroj njemačko-francuskih vrhova u gostionicama, Gerhard Schroeder i Lionel Jospin svojim su najnovijim govorima o budućnosti EU pokazali: njemačko-francuski motor Europe je zastao. Čak i više: iako u obje države već godinama vladaju socijaldemokrati, za budućnost EU nema zajedničkog lijevog projekta. Za to postoji razlog: prizivanje njemačko-francuskog zajedništva to je glasnije što neodređeniji postaju stvarni zajednički ciljevi. To počinje kod financiranja agrarne politike EU koju bi Berlin želio renacionalizirati. Vodi preko procjene globalizacije koju Schroeder drži daleko pozitivnijom nego Jospin. I završava kod temeljne teme svih europskih rasprava: treba li jačati zajedničke ustanove ili suradnju vlada. Iako Schroeder, ako se pomisli na njegovu najnoviju kritiku Bruxellesa, jamačno nije integracionist, na daleko nadilazi Francuze s njihovim stalnim naglašavanjem Grande Nation. Tamo pak gdje su Nijemci i Francuzi zadnje godine bili složni - primjerice kod omekšavanja Stabilizacijskog sporazuma zbog plavog pisma Berlinu - dovelo je do slabljenja EU. Totalni kvar njemačko-francuskog motora ne iznenađuje, nego rezultat europske normalizacije gotovo 60 godina poslije svršetka Drugog svjetskog rata. Što se pokazuje i u svakodnevnom životu. Nijemci su manje frankofili, ekskluzivnost njemačko-francuskih partnerstava gradova zbog poljskih i talijanskih partnera pripada prošlosti a u Berlinu ne postoji provansalska nego toskanska frakcija. Za EU kvar njegovog motora ima posljedica koje su od Nice svima morale biti jasne. Ako su oba najveća člana nesposobna za kompromise, takvi će biti i ostali. No ako Vijeće europskih šefova vlada bude isključeno kao najvažniji gremij odlučivanja, Povjerenstvo EU mora postati europska vlada. A za njegovo se jačanje na posljetku očitovao i Gerhard Schroeder", piše Sabine Herre.