FRA-LE MONDE 9.4.02. STIGLITZ OPTUŽUJE MMF

usluge-Trgovina FRANCUSKA LE MONDE 9.IV.2002. Joseph Stiglitz optužuje Međunarodni monetarni fond U povodu objavljivanja knjige Josepha Stiglitza, sveučilišnog profesora u Americi i dobitnika Nobelove nagrade za gospodarstvo 2001., pod nazivom 'La Grande Desillusion' ('Veliko razočaranje') koja će u Francuskoj izaći 16.IV., list donosi dijelove iz knjige: "Protivnici globalizacije optužuju zapadne zemlje da su licemjerne. S pravom. Zapadne su zemlje navele siromašne da uklone carinske zapreke, a svoje su sačuvale, priječeći tako zemlje u razvoju da izvoze svoje poljodjelske proizvode i lišavajući ih prihoda od izvoza koji im je bio prijeko potreban. Dakako, Sjedinjene Države su bile jedan od krivaca. Dok sam bio predsjednik Council of Economic Advisersa, žestoko sam se borio protiv te dvoličnosti. Ne samo da ona šteti zemljama u razvoju, već američke potrošače i porezne obveznike stoji milijarde dolara. Moja je borba često bila uzaludna. Pojedinačni trgovački i financijski interesi su prevladavali i kada sam prešao u Svjetsku banku vrlo dobro sam prepoznao posljedice toga. No osim same te dvoličnosti, Zapad je provedbu globalizacije uredio tako da od nje dobiva nesrazmjeran dio koristi. MMF je griješio u svim područjima u koja se umiješao: razvitak, rješavanje kriza i prijelaz s komunizma na kapitalizam. Š...Ć Vrlo često se zemljama obraćao tonom kolonijalnog gospodara. (...) U Obali Slonovače telefonska je mreža privatizirana, što se često događa, prije nego su se donijeli prikladni propisi i zakonski okviri koji osiguravaju konkurenciju. Francuska tvrtka koja je pokupovala državnu imovinu, uvjerila je vladu da joj dade monopol, ne samo na postojeću mrežu, već i na novi sektor prenosivih telefona. To je privatno poduzeće povećalo cijene usluga toliko da, primjerice, studenti nisu više mogli platiti priključenje na Internet koje je vrlo važno želimo li spriječiti da se ionako golem jaz u pristupu numeričkom svijetu između bogatih i siromašnih još više produbi. MMF drži da je daleko najvažnija brza privatizacija. Problemi konkurencije i donošenja propisa mogu se riješiti naknadno. Pogubno je to što privatni interes, kada se jednom stvori, ima motivaciju i financijske mogućnosti da zadrži svoj monopol, gušeći u začetku donošenje propisa i konkurenciju i usput sijući korupciju u političkom životu. Liberalizacija ima više dimenzija. Danas i MMF priznaje da je s njome otišao predaleko, da je liberalizacija tržišta kapitala pridonijela financijskim krizama u svijetu 1990-ih i da može donijeti zbrku u malim zemljama s tržištem u nastanku. (...) Lako je ukinuti radna mjesta, to je često izravna posljedica liberalizacije trgovine kada nedjelotvorne industrije nestaju pod pritiskom međunarodne konkurencije. Ideologija MMF-a isticala je da će se produktivnija radna mjesta pojaviti tek kada se ukinu stara, nedjelotvorna, ukopana iza utvrde protekcionizma. No to se ne događa. Ne samo da su mjere MMF-a produbile krizu, već su je djelomice i izazvale. Š...Ć Zauzimao sam se da MMF promijeni politiku, ističući da će se dogoditi velika nesreća ako ostane na svom pravcu. Odgovor je bio oštar i kratak: ako mi događaji dadu za pravo, Fond će promijeniti svoju politiku. Bio sam užasnut tim 'wait and see'. Naivna geopolitička misao, ostatak realpolitike na Kissingerov način, pogoršala je posljedice tih pogrješaka. G. 1997. Japan je ponudio sto milijarda dolara za osnutak Azijskog monetarnog fonda koji bi financirao potrebne poticajne mjere. No zamjenik tajnika Summers i ministar financija Robert Rubin poduzeli su sve kako bi onemogućili tu zamisao. Pridružio im se MMF. Iz očitog razloga: premda je gorljivi pristaša tržišne konkurencije, sam ne želi imati konkurenta, a upravo bi to bio Azijski monetarni fond. Slično je bilo i obrazloženje američkog ministarstva financija. SAD, kao jedini član MMF-a koji ima pravo veta, imao je znatan utjecaj na njegova stajališta. Svi su znali da se Japan nije nimalo slagao s postupcima MMF-a - u više navrata sam se susreo s visokim japanskim dužnosnicima koji su mi iznijeli dvojbe gotovo istovjetne mojim kritikama. Da se Japan i možda Kina, možebitni glavni financijaši Azijskog monetarnog fonda, drže tog stajališta, njihov bi glas prevagnuo i bio bi to pravi izazov vodećoj ulozi - i moći nadzora - Sjedinjenih Država. Danas globalizacija ne ide naprijed. Ni što se tiče siromaštva u svijetu ni što se tiče okoliša i gospodarske stabilnosti u svijetu. Prijelaz s komunizma na tržišno gospodarstvo tako je loše proveden da je siromaštvo posvuda, osim u Kini, Vijetnamu i u rijetkim zemljama istočne Europe, naglo poraslo, a prihodi su strmoglavo pali. Za neke je rješenje jednostavno: odustati od globalizacije. To nije ni moguće ni poželjno. Globalizacija je donijela i golemu korist. Uspjeh istočne Azije temelji se na njoj, a osobito na trgovačkoj razmjeni i na boljem pristupu tržištima i tehnologijama. Š...Ć Problem nije globalizacija, već način na koji se ona provodi. A napose kako ju provode međunarodne gospodarske ustanove, MMF, Svjetska banka i Svjetska trgovačka organizacija koje sudjeluju u donošenju propisa. Posvuda se osjeti potreba za reformom: od povjerenstava koja imenuje Kongres i odbora s uglednim gospodarstvenicima koji uz potporu zaklada pišu izvješća o preustroju međunarodnog financijskog sustava do prosvjeda koji prate gotovo sve velike međunarodne skupove. Neke su se promjene već dogodile. Novi krug trgovačkih pregovora koji su počeli u studenom 2001. u Dohi (Katar) nazvan je Development Round: njegov cilj nije samo još više otvoriti tržišta, već i ispraviti neke nepravilnosti iz prošlosti. MMF i Svjetska banka promijenili su retoriku: više govore o siromaštvu i, barem u Svjetskoj banci, ulažu se stvarni napori kako bi se u brojnim programima ostvarila obećanja da će se 'zemlja postaviti na upravljačko mjesto'. No mnogi promatrači koji kritiziraju međunarodne ustanove i dalje su sumnjičavi. Š...Ć Nisu se razuvjerili kada je MMF 2000. za drugog čovjeka imenovao osobu koja je bila glavni ekonomist Svjetske banke u času kada je ova pristala uz tržišni fanatizam i skrenula udesno. A neki su promatrači toliko sumnjičavi da i dalje zahtijevaju radikalnije mjere kao što je raspuštanje MMF-a. Mislim da to ne bi imalo smisla. Da se ukine, MMF bi se vjerojatno ponovno pojavio u drugom obliku. U doba međunarodne krize, šefovi vlada vole kada netko uzme stvar u svoje ruke, kada međunarodna ustanova djeluje. Tu ulogu danas ima MMF."