FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

NJ 4. V. SZ: ELITA MORA POMOĆI GRAĐANIMA EU DA PREVLADAJU STRAH OD PROMJENA

E-FR-GB-DE-EU-POLITIKA-POPULIZAM-Organizacije/savezi-Politika-Vlada-Političke stranke NJ 4. V. SZ: ELITA MORA POMOĆI GRAĐANIMA EU DA PREVLADAJU STRAH OD PROMJENA NJEMAČKASUEDDEUTSCHE ZEITUNG4. V. 2002.Društvo utemeljeno na stranu"Ovih tjedana Europa nalikuje crvljivoj jabuci - sjajna je površina mjestimično narušena smeđim mrljama a iznutra - tko zna, možda je nagrizena i sama srčika. Populisti i desni ekstremisti bez problema uspijevaju prodrijeti duboko u društvo. Upravo u Francuskoj, kolijevci slogana 'sloboda, jednakost, bratstvo', stari je demagog Jean-Marie Le Pen umarširao u drugi krug predsjedničkih izbora, koji će biti održan ove nedjelje. Nadalje, upravo u uzornoj multikulturalnoj Nizozemskoj desničarski kicoš Pim Fortuyn bliži se izbornom trijumfu koji bi mogao uslijediti za 14 dana. Svježi vjetar puše s desnog boka. Neki smatraju da Europi prijete smeđe horde. No, bliže li nam se one uistinu i ako da - kako se obraniti od njih?Kakve li promjene političke klime: prije samo nekoliko godina činilo se da je započelo doba vječnog carstva sredine. U većini članica EU na vlasti su bili socijaldemokrati, upućeni u gospodarska pitanja i umirujuće postavljeni prema slojevima građanskih birača. Stručnjaci su tumačili zašto iz socijalnih,
stranke NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 4. V. 2002. Društvo utemeljeno na stranu "Ovih tjedana Europa nalikuje crvljivoj jabuci - sjajna je površina mjestimično narušena smeđim mrljama a iznutra - tko zna, možda je nagrizena i sama srčika. Populisti i desni ekstremisti bez problema uspijevaju prodrijeti duboko u društvo. Upravo u Francuskoj, kolijevci slogana 'sloboda, jednakost, bratstvo', stari je demagog Jean-Marie Le Pen umarširao u drugi krug predsjedničkih izbora, koji će biti održan ove nedjelje. Nadalje, upravo u uzornoj multikulturalnoj Nizozemskoj desničarski kicoš Pim Fortuyn bliži se izbornom trijumfu koji bi mogao uslijediti za 14 dana. Svježi vjetar puše s desnog boka. Neki smatraju da Europi prijete smeđe horde. No, bliže li nam se one uistinu i ako da - kako se obraniti od njih? Kakve li promjene političke klime: prije samo nekoliko godina činilo se da je započelo doba vječnog carstva sredine. U većini članica EU na vlasti su bili socijaldemokrati, upućeni u gospodarska pitanja i umirujuće postavljeni prema slojevima građanskih birača. Stručnjaci su tumačili zašto iz socijalnih, ekonomskih i psiholoških razloga nije moguće zaobići stratege Trećeg puta. No, prije dvije godine Joerg Haider poveo je svoje slobodnjake na vlast u Beču. Time je izvađen prvi kamen iz zida kojim je bilo opasano carstvo sredine. Ubrzo su za njim uslijedili i drugi. Talijani su na vlast doveli koaliciju Berlusconijeve Forza-Hura stranke, bivših fašista i ksenofobičnih separatista; u Danskoj se novi kabinet oslanja na potporu ekstremno desne stranke; u Hamburgu, Antwerpenu i Rotterdamu ogromne su izborne uspjehe postigli grubi agitatori za red i mir. Jesu li posrijedi izdvojeni slučajevi, specifični za pojedine zemlje, trend ili pokret? U prvom redu valja istaknuti sljedeće: svaka desna vlada ni u kom slučaju nije nužno populistička niti je svaki populist desni ekstremist. Sasvim je prirodno kada nakon više socijaldemokratskih godina u Europi na vlast pojačano dođu vlade s težištem desno od centra. Osim toga, sudjelovanje u vlasti skinulo je zvjezdanu prašinu s nekih nadobudnih reformatora. U Austriji i Danskoj potpora populistima oslabila je, u Saskoj-Anhaltu Ronald Schill zabilježio je neuspjeh a uspjesi britanskih desnih ekstremista na općinskim izborima, održanim prošlog petka, prilično su ograničeni. Dakle, srčika europske jabuke ni u kom slučaju nije trula. Usprkos tome, prijeti joj šteta. Vidljiva je erozija zajedničkih vrijednosti - dokaz u prilog toj tvrdnji jest antisemitizam koji se posvuda rasplamsava. Doduše, uspjesi demagoga počivaju i na nacionalnim posebnostima. U tom kontekstu valja spomenuti sukob sjevera i juga u Italiji i rascjepkani stranački sustav u Francuskoj . No, činjenica da je na tako mnogo mjesta kucnuo pravi trenutak za žeteoce desnih glasova ima i zajednički uzrok: naime, uspjesi populista građeni su na strahu. Europom kruži tjeskoban osjećaj: razdoblje u kojem je život postajao sve sigurniji, bogatiji i ugodniji završeno je. Odsada bi stvari mogle krenuti i nizbrdo. U tom kontekstu valja istaknuti dva fenometa koji izazivaju nesigurnost kod građana: mobilnost i migraciju. Mobilnost - strahovito brzi opticaj ljudi i moneta - politički mainstream smatra poželjnom pojavom čak i čarobnim štapićem za uspostavu blagostanja širom svijeta pod oznakom 'globalizacije'. No, ne vide baš svi prilike u tom načelu - mnogi se osjećaju preopterećenima. Nisu baš svi oduševljeni mogućnošću da svakih nekoliko godina mijenjaju dom i radno mjesto, izlažući se neprekidno na tržištu poput robe. Takav način života zvuči možda uzbudljivo ali odgovara tek potrebama vrlo fleksibilne elite. Većina ljudi želi se jednog dana skrasiti a mnoge ne bi smetalo ni da u dobi od 65 godina napuste firmu u kojoj su počeli raditi s 25 godina. No, ta su vremena prošla. Svi to znaju a mnogi od toga strahuju. Tome valja dodati doseljavanje milijuna ljudi iz drugih kultura. U na tom se području otvara dubok jaz između zahtjeva elita i raspoloženja masa. Multi-kulturalnost, brisanje granica i ujedinjena Europa hvaljeni su kao modeli za budućnost ali mnogi se građani tome protive. Žele živjeti u zatvorenom društvu i kontaktirati sa strancima za vrijeme odmora a ne u svakodnevnom životu. Smjernicu iz Bruxellesa i džamiju iza ugla više doživljavaju kao strano tijelo nego kao raznolikost koja obogaćuje. Takvo stajalište nije otvoreno prema svijetu ali nije ni fašističko. U tom kontekstu valja spomenuti još jedan konkretni, dijelom podcijenjeni problem: kriminal koji buja tamo gdje modeli integracije bilježe neuspjeh. Strah od pljačkaša, provalnika, silovatelja pojačava već postojeći obrambeni stav mnogih domaćih ljudi prema 'strancima' iako je to vrlo nepravedno. Ostalo je učinio 11. rujna. Običnom kriminalu pridružila se opasnost u vidu terorizma, djelujući poput katalizatora koji pojačava opći osjećaj nesigurnosti. I strah jača. U takvoj situaciji karizmatični agitator lako ubire političke bodove. Upija strahove, povezuje ih i oblikuje u odbojnost - a katkad i u mržnju. Svojoj klijenteli obećava zaštitu od onih gore - funkcionara, političara, managera - i onih dolje - stranaca. U najgorem slučaju takvim će obećanjima odmamiti ljude u diktaturu i barbarstvo. Sva europska društva suočavaju se s izazovom suprotstavljanja takvim scenarijima. Ta zadaća nije laka, patentiranih recepata nema. No, postoje provjerena rješenja. Jedno od njih obuhvaća nedirnuti stranački sustav kakav postoji u Njemačkoj i Velikoj Britaniji. Takav sustav može prihvatiti i integrirati dijelove rubnih političkih skupina. Doduše, pri tome političari centra moraju pripaziti da prilikom preobrazbe ekstremista sami ne podlegnu njihovu utjecaju. Drugo rješenje uključuje sustav javnog reda. Država je obvezna zajamčiti temeljnu sigurnost i poštivanje zajedničkih vrijednosti. To joj ne polazi za rukom kada u dijelovima Francuske satelitska naselja prerastaju u opasne zone koje izbjegavaju čak i policajci. Treće - najteže - rješenje obuhvaća suočavanje sa strahovima od mobilnosti i migracije. Elita koja sa sigurne visine izdaje dekrete o multikulturalnosti i globalizaciji ne smije ih više ignorirati. Mora sići s visokog položaja i nastojati pridobiti potporu za oba spomenuta koncepta. U tom će slučaju više građana nego dosada prihvatiti činjenicu da alternativa ne postoji. Zemlja koja se izolira tavorit će u modernom svijetu. Države pak čije stanovništvo dramatično stari primaknut će se slomu socijalnih sustava i siromaštvu ne prihvate li dovoljan broj doseljenika. Takve spoznaje ne mogu iskorijeniti strah od promjene ali će pomoći uvidjeti šanse, podnijeti strahove i izbjeći zamke populista", zaključuje Stefan Ulrich.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙