BELGIJA-LE SOIR OD 2.5.02. HERMET: POPULIZAM JE BUDUĆNOST EUROPE

BELGIJA LE SOIR 2.V.2002. 'Populizam se učvrstio' S Guyjom Hermetom, ravnateljem odjela za istraživanje u pariškom Institutu za političke studije i autorom 'Populizama u svijetu' i 'Demokratske izdaje' razgovarao je Dominique Berns: " - Je li za vas Nacionalna fronta fašistička ili populistička stranka? = NF je uglavnom populistički pokret koji se prepoznaje po dvjema značajkama. Prvo, populizam podupire pravo shvaćanje demokracije, za razliku od predstavničke demokracije. Populistički se političar želi poistovjetiti s narodom ili mu biti vrlo blizak. U tom smislu, populizam je demokratski pokret, za razliku od fašizma, koji se temelji na načelu diktatorskog vođe koji vodi narod, a ne zastupa ga. (...) - Kako tumačite ponovnu pojavu populizma u Europi? = To se može protumačiti dvama glavnim čimbenicima. S jedne je strane nemoć države blagostanja. Desecima se godina mislilo da se građanima može stalno davati više jednakosti i sigurnosti. Zatim se shvatilo da je to skupo i djelomice neostvarljivo: demokratizacija školstva ne jamči posao svima koji diplomiraju, besplatno liječenje gubi na kvaliteti, itd. Veliki san o državi blagostanja je nestao. Ona je u trajnoj krizi, a mjere je teško progurati, jer se ne može učiniti Bog zna što, osim smanjiti povlastice i povećati prinose, bilo da je riječ o mirovinama ili o zdravstvu. Prvi su reagirali Šveđani: oni već petnaest godina ruše svoju državu blagostanja. No ponašanje se promijenilo: prije ljude nije zabrinjavalo tko uživa socijalnu sigurnost; danas je sve više ljudi zabrinuto za budućnost i misle da ih kradu oni koji je uživaju preko mjere: useljenici, oni koji su već dugo nezaposleni... Odatle i nastojanje da se ono što je preostalo od države blagostanja ne dijeli s osobama, bile one stranci ili ne, koje se smatraju 'nedostojnima' da je uživaju. Drugi čimbenik koji pridonosi stvaranju povoljnih prilika za populizam je prijenos ovlasti s države na europske institucije i globalizacija koji nastoje ograničiti državni suverenitet. Populizam se trajno uklapa u europski politički krajolik, barem u sljedećih dvadeset godina. Mislim pače da će težnja prema populizmu biti izraženija za deset godina. (...) - Kako tumačite činjenicu da su Njemačka, Španjolska i Velika Britanija pošteđene? = Margaret Thatcher provodila je populističku politiku, izbacivši iz igre British National Party. New Labour nije pobio Thatcherovu. Tony Blair je rekao na prošlim izborima da Englezi pristaju plaćati porez za nezaposlene uz uvjet da se ovi dižu ujutro. U Francuskoj i u Belgiji to bi bilo jako populistički. U Njemačkoj i u Španjolskoj postoje dva razloga. S jedne je strane prošlost koja, napose njemačka, nije pogodno tlo za krajnju desnicu; s druge, stranke klasične desnice kao što je CSU u Njemačkoj i Narodna stranka u Španjolskoj, oduvijek imaju prilično populističku retoriku. (...) Socijaldemokrata Schroedera pitali su na prošlim izborima: je li Stoiber, vođa CSU-a, populist? Odgovorio je: 'Dakako, i ja sam. To je normalno, to je dio demokracije'. (...) - Možemo li očekivati da će se populističke stranke približiti vlasti? = Da. Istodobno će se tradicionalne stranke okrenuti stanovitom populističkom govoru. (...) - U tom smislu, s obzirom na stajalište FN-a, možemo li očekivati obustavu izgradnje Europe? = To je nacionalistička i primitivno-konzervativna strana FN-a. Pim Fortuyun se smatra Europljaninom; Bossi iz Sjeverne lige ne želi više Italiju, ali želi Europu. Isto vrijedi za Vlaams Blok. Što se toga tiče, Le Pen nije jako tipičan za populističke struje u Europi."