IT-6.IV.- LA REPUBBLICA - EUROPSKA LJEVICA U STRAHU OD ORBANOVE POBJEDE

ITALIJA LA REPUBBLICA 6. IV. 2002. Podijeljena Mađarska izlazi na glasovanje, dvojba između Europe i nacionalizma "(...) Novi prvak europskog populizma je mađarski mladić, sav u fitnessu, Bogu, domovini i obitelji. Zove se Viktor Orban, i premijer je desnog-centra koji bi u Budimpešti mogao opet pobijediti na izborima 7. travnja. Ispitivanja javnog mišljenja kažu da ima isti postotak kao i ljevica, i ako se to dogodi on će Mađarsku odvesti u EU po isteku 2004.. Aznar i Berlusconi ga tetoše. Znaju da će s njime u momčadi u Bruxellesu zapovijedati desnica. Pobijedila bi euro-minimalna ideja Unije svedene na slagalicu domovine, plemena i nacija.(...) Njegov je problem u tome što želi nadmoćno pobijediti i kako bi to učinio ulaže previše estrogena u ideju domovine. Mađarska je mala, ne plaši. Međutim je i prokleto centralna. 1918. je svedena na trećinu svog teritorija, ima četiri milijuna Mađara raspršenih kao manjine u drugim državama: Austriji, Slovačkoj, Ukrajini, Rumunjskoj, Sloveniji, Hrvatskoj i Jugoslaviji. Unatrag nekoliko mjeseci se igra s tom etničkom barutanom između Baltika i Crnog mora, sve po crti širenja na istok. Bilo mu je dovoljno iskopati ružan ekspanzionistički pojam 'životni prostor'. I ponuditi Mađarima u inozemstvu posebnu osobnu iskaznicu. 'To je predizborna igračka koja ide u korist samo njemu', objašnjava Istvan Ivanyi, zastupnik liberalne oporbe.(...) Orbanu se štoviše demoni sviđaju. U muzej je pretvorio jedan prostor za mučenje, prvo fašističke a potom staljinističke policije. Skupi stroj, sama scenografija, svijetla i pogrebni zvukovi. Zove se 'Kuća užasa' i obvezno je se treba vidjeti jer tamo se može shvatiti kakvo ozračje vlada. Mađarski Holokaust (600.000 mrtvih!) sveden je na minimum, komunistička zlodjela tri prema jedan nadvladavaju fašistička (...). I sve te vodi na jedan zaključak glede današnjice: fašizam je mrtav a komunizam nije, dakle, neprijatelj je na ljevici. Dolaze gomile školaraca koje mame mladi muzejski vodiči. Koje, odmah na početku, otkrivaju pravo ima čelnika crvene političke policije. 'Benjamin Eisenbergerm, a ne Peter Gabor, što je bio pseudonim'. Ne kažu: bio je Židov. Ne treba. Niti jedan 'pravi Mađar' ne bi se zvao Benjamin. (...) Toliko se pretjeralo da je sada čak i Amerikancima neugodno. Bush može biti s desnice, može biti vezan s Mađarskom vojnim savezom, no izvješća američkog veleposlanstva zvuče uzbunjeno radi nacionalizma koji raste i prešućivanja antisemitizma. Prema Washington Postu, atlantsku pripadnost čak bi bolje zajamčila i neka pobjeda lijevog centra. Međutim oni koji glede Orbana izražavaju oduševljenje su njemačka desnica, s Bavarcem Stoiberom, protivnikom socijaldemokrata Schroedera na slijedećim izborima u rujnu, koji gradi svoju alternativnu Europu 'Heimata', snuje 'Malu dunavsku zajednicu' od Munchena, Beča, Badena i Mađarske, izmišlja Euro-regiju između Austrije i Mađarske. On je taj koji vodi ples. Bruxelles gleda, boji se da bi taj aktivizam odozdo mogao postati dezintegrativni element. Kao i uvijek pred Haiderima i iracionalošću, ljevica ne zna što činiti. Nema čelnika, čovjeka sudbine kojega bi suprotstavila Orbanu.(...)", piše Paolo Rumiz.