AT-IL-S-KOMENTARI-Politika-Oružani sukobi AU 16.IV.-PR-RJEŠENJE ZA MIR AUSTRIJADIE PRESSE16. IV. 2002.Iznuditi mir!"Ni za jedan međunarodni sukob rješenje nije tako očito a istodobno tako udaljeno kao za Bliski istok. Još najstarije
UN-ove rezolucije sadrže načelo 'zemlja za mir' a i najnoviji saudijskoarapski plan polazi od te misli. Elementi mirovnog paketa su utvrđeni: povlačenje Izraela - uključujući i izraelska naselja - iz palestinskih područja, ustroj palestinske države sa slobodnom vezom između Gaze i Zapadne obale, odustajanje od prava povratka palestinskih izbjeglica uz odgovarajuću kompenzaciju, posebno uređenje za Jeruzalem kao glavni grad obiju država, priznanje Izraela od strane arapskih država i međunarodno jamstvo u okviru UN-a. Svako trajno rješenje morat će se kretati tim parametrima.Do sada su izgledi za mir proigrani krivnjom svih sudionika. Izrael je desetljećima zanemarivao rezolucije UN-ovoga Vijeća sigurnosti - svakoj drugoj državi već bi odavno bile proglašene sankcije - i svojom politikom naseljavanja jako otežao mirno rješenje. Danas okrutan postupak izraelske vojske onemogućava razumijevanje. Jaser Arafat nije shvatio do sada najbolju mogućnost za prihvatljiv
AUSTRIJA
DIE PRESSE
16. IV. 2002.
Iznuditi mir!
"Ni za jedan međunarodni sukob rješenje nije tako očito a istodobno
tako udaljeno kao za Bliski istok. Još najstarije UN-ove rezolucije
sadrže načelo 'zemlja za mir' a i najnoviji saudijskoarapski plan
polazi od te misli. Elementi mirovnog paketa su utvrđeni:
povlačenje Izraela - uključujući i izraelska naselja - iz
palestinskih područja, ustroj palestinske države sa slobodnom
vezom između Gaze i Zapadne obale, odustajanje od prava povratka
palestinskih izbjeglica uz odgovarajuću kompenzaciju, posebno
uređenje za Jeruzalem kao glavni grad obiju država, priznanje
Izraela od strane arapskih država i međunarodno jamstvo u okviru
UN-a. Svako trajno rješenje morat će se kretati tim parametrima.
Do sada su izgledi za mir proigrani krivnjom svih sudionika. Izrael
je desetljećima zanemarivao rezolucije UN-ovoga Vijeća sigurnosti
- svakoj drugoj državi već bi odavno bile proglašene sankcije - i
svojom politikom naseljavanja jako otežao mirno rješenje. Danas
okrutan postupak izraelske vojske onemogućava razumijevanje.
Jaser Arafat nije shvatio do sada najbolju mogućnost za prihvatljiv
sporazum pod predsjednikom vlade Ehudom Barakom i u najboljem
slučaju barem je podnosio palestinsku politiku nasilja. Njegova
osuda terorističkih nedjela protiv izraelskih civila uvijek je
uslijedila pod međunarodnim pritiskom i stoga nije vjerodostojna.
Arapske su države propustile prisiliti Arafata na kompromisno
rješenje i za to mu interno dati potrebnu potporu. Ni one nisu bile
spremne distancirati se od atenatata samoubojstvima. SAD kao
presudna inozemna sila umanjuje svoj utjecaj bezuvjetnim
zagovaranjem Izraela, ma kakva bila njegova politika. Nasilan
političar kakav je Ariel Sharon to drži zelenim svjetlom za vojno
rješenje. Na posljetku, marginalizirana Europa ne zna maksimalno
primijeniti svoje skromne mogućnosti.
Nitko ne dvoji da ubijanje treba smjesta prekinuti. Primirje može
ipak biti tek prvi korak. Cilj je konačno rješenje problema, po
mogućnosti bez dugotrajnog procesa koji bi lako mogao izmaći
nadzoru. Zbog dosadašnjih iskustava i vodećih osoba na obje strane,
takvo se rješenje mora iznuditi jakom koalicijom svih međunarodnih
aktera uz potporu umjerenih snaga u oba tabora.
Uz to se SAD mora izboriti da izraelskoj vladi zaprijeti obustavom
političke, vojne i financijske pomoći ako odbije prihvatiti na
početku opisani mirovni plan. Arapske bi države morale istu poruku
uputiti palestinskom vodstvu. Doprinos EU-a sastojao bi se u najavi
stavljanja izvan snage Pridružbenog sporazuma s Izraelom i
obustave isplata palestinskim vlastima. UN-ovo Vijeće sigurnosti
sa stalnim članovima Rusijom i Kinom za odgovarajuće bi odluke dalo
okvir i međunarodna jamstva.
Puko nagovaranje i mjere bez oduševljenja neće donijeti uspjeh.
Potrebne su hrabrost i politička volja svih sudionika i za teške
korake, kako bi se pomoglo da Bliski istok napokon dođe do mira",
zaključuje Albert Rohan.