WT 19. III. HOD PO ČELIČNOJ ŽICI

nizacije/savezi SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 19. III. 2002. Hod po čeličnoj žici "Predsjednik George W. Bush hoda po čeličnoj žici razapetoj između njegovih instinkta kada je posrijedi slobodna trgovina i potrebe za kratkoročnim lijekom za američko gospodarstvo. Odluka administracije da poveća carine na dio uvezenog inozemnog čelika, iako stoji u suprotnosti sa zdravim gospodarskim razumom, ipak daje potrebnu političku potporu američkoj industriji od strateške važnosti koja je u velikoj krizi. Iako je protekcionizam općenito krivo gospodarsko rješenje, ipak je politički zavodljivo za sve vlade. Kako nametanje carina i protekcionizam, na sreću, više nisu prvi instinkt, ponekad im se može pribjeći u krajnjoj nuždi. S obzirom na činjenicu da jeftini čelik iz inozemstva u SAD pritječe iz Kine i s obzirom na dugačke liste drugih proizvođača, nešto se trebalo učiniti kako bi se spasila ključna industrija u Ohiu, Indiani, Pennsylvanii i Zapadnoj Virginii. Jako me zabavlja kada Francuzi, npr., kritiziraju Busha zbog nametanja carine na uvezeni čelik. Kada zemlja koja je napisala knjigu o carinama i protekcionizmu i još uvijek često manipulira uvozom iz inozemstva kritizira Busha, to je zaista smiješno. A kada to čine ozbiljnog lica, Francuzi su u ozbiljnoj konkurenciji za Oskara za glumu. Dok se zapadni Europljani također žale zbog carina, podsjećam ih da su i njihove vlastite industrije također u krizi- Britanija i Njemačka suočene su s istom boljkom. Oni u SAD-u koji kritiziraju Busha nisu pristalice slobodnog tržišta, nego Bushov potez smatraju drugim načinom da se predsjedniku prigovori zbog nečeg što bi možda ipak trebalo uskoro napraviti. Kao što je to kazao Robert Zoellick, 'to će američkoj industriji čelika dati priliku da opet stane na svoje noge.' Od 30 milijuna tona čelika koji je uvezen 2001. godine, oko 21 posto stiglo je iz Azije a 20 posto iz Europske Unije. Prema predsjednikovom planu, uvezenoj robi iz Kine, Japana, Južne Koreje i Europske unije bit će nametnuta carina od 30 posto. Kanadi i Meksiku, koji drže oko 25 posto tržišta, carina neće biti nametnuta. Iako sam i sam bio dugo pobornik gospodarske doktrine laissez- faire, postoje razdoblja kada se rješenja moraju prilagoditi problemima- masovna zatvaranje tvornica, ukidanja radnih mjesta. Kada posrijedi čelik, ovo se odnosi i na američku proizvodnju strojeva i brodogradnju. Postoje razdoblja u kojima je u sve uključena i nacionalna sigurnost. Promatrati ovu gospodarsku krizu isključivo u terminima logičnog slobodnog tržišta i teorije može smanjiti sigurnosne koristi koje može donijeti i kratkoročno nametanje carina. Zaista, američka industrija odjeće i obuće kao da se preselila s druge strane Atlantika (...). Kada je posrijedi nešto toliko važno kao čelik, koji je temelj za gospodarstvo povezano s izgradnjom, tehnologijom izgradnje mostova i proizvodnjom vozila, stvari se ne mogu prepustiti slučaju. Mnogi gurui slobodnog tržišta Bushu prigovaraju i zbog poigravanja trgovinom i zbog stvaranja drugih problema američkim potrošačima. U svemu ima i zrno istine. Neke će cijene zaista porasti, no to je jedna od nekoliko cijena protekcionizma. Isto bi vrijedilo i u slučaju da se cipele i igračke ponovno proizvode u Americi kao što je to nekoć bio slučaj. Iako svi prigovaraju zbog nestajanja tih grana industrije, činjenica jest da, osim vrhunskih proizvođača i proizvoda najviše kvalitete, tih industrija više jednostavno nema. Potrošači su 'pobijedili', no navodnici ovdje nisu slučajno. Pa ipak, kada je čelik posrijedi, proizvodnja zrakoplova i sofisticirane kompjuterske elektronike, govorimo o proizvodnji koja je od ključne važnosti za gospodarsko zdravlje i sigurnost zemlje. Naravno, iza podržavanja radnika u ključnim američkim državama stoji i politička računica. Postoji i druga strana rasprave. Da bi se ta industrija u Americi očuvala bit će potrebno daleko više od izgradnje carinskog bedema oko naših granica. Kratkoročno rješenje nametanjem carina neće sačuvati poslovna mjesta osim ako radnici ne budu surađivali s upravom. Ukratko rečeno, Bushov potez kupuje vrijeme i nije dugoročno rješenje za 160.000 radnika u američkoj industriji čelika. Pravo dugoročno rješenje jest učiniti američki proizvod privlačnim i kvalitetom i cijenom. (...) Naravno, s obzirom na rat protiv terorizma, Washington treba paziti da zadrži i privuče što je moguće više saveznika i partnera. Eurokrati su natuknuli da bi, s obzirom na takve carine, mogli dati manje podrške operaciji protiv Iraka. Meni se ipak čini da nametanje kratkoročnih carina uvezenom čeliku neće navesti Europljane da se osjećaju manje ili više tjeskobno zbog vojne akcije protiv Sadama Huseina. U londonskom 'The Economist'-u smatraju: 'Veza o kojoj se sada sve više govori u Europi između, s jedne strane, američke potrebe za saveznicima, a s druge njenim protekcionističkim uvredama tim istim prijateljima, također je velikim dijelom lažna. U transatlantskim odnošajima postoji duga tradicija dozvoljavanja širenja obostrano štetne trgovinske nepismetnosti.' Bush je u pravu kada američkom čeliku daje priliku da opstane. Sada je na radnicima da dokažu kako je predsjednikov korak bio pravilan", piše John J. Metzler.