FR-US-čelik-Vlada-Diplomacija-Metaloprerađivačka industrija FRANCUSKA-LE FIGARO OD 7.3.02. PRESLABA EUROPA FRANCUSKALE FIGARO7.III.2002.Preslaba Europa"Puno je naivnosti u reakcijama, napose europskim, na odluku Georgea W. Busha da
zaštiti - privremeno - američku industriju čelika.Koji je razlog tomu? Budući da se na vrijeme nisu restrukturirali, a ugroženi su od novih proizvođača i pritisnuti konjunkturom, klasični proizvođači 'steel belta' su u krizi. Ulog je industrijske, strateške, ali i političke, tj. socijalne naravi: bliže se izbori u studenom, a prijetnji su izložena radna mjesta birača koji su uglavnom republikanci.Vidjevši te činjenice, George Bush ne dvoji. To je neobična pljuska Bruxellesu, Moskvi i Pekingu. Birajući među zemljama proizvođačima one koje će Washington ocariniti, bavi se istodobno gospodarstvom i politikom. Potaknuvši dugotrajne postupke na WTO-u - Svjetskoj trgovinskoj organizaciji - dobiva vrijeme za rješavanje raznih problema, izbornih i temeljnih. 'America first': to je njegov uobičajeni odgovor. To se zove gospodarsko domoljublje.Europa viče i negoduje. Ona je u svojoj ulozi. U pravu je što se tiče
FRANCUSKA
LE FIGARO
7.III.2002.
Preslaba Europa
"Puno je naivnosti u reakcijama, napose europskim, na odluku
Georgea W. Busha da zaštiti - privremeno - američku industriju
čelika.
Koji je razlog tomu? Budući da se na vrijeme nisu restrukturirali, a
ugroženi su od novih proizvođača i pritisnuti konjunkturom,
klasični proizvođači 'steel belta' su u krizi. Ulog je
industrijske, strateške, ali i političke, tj. socijalne naravi:
bliže se izbori u studenom, a prijetnji su izložena radna mjesta
birača koji su uglavnom republikanci.
Vidjevši te činjenice, George Bush ne dvoji. To je neobična pljuska
Bruxellesu, Moskvi i Pekingu. Birajući među zemljama proizvođačima
one koje će Washington ocariniti, bavi se istodobno gospodarstvom i
politikom. Potaknuvši dugotrajne postupke na WTO-u - Svjetskoj
trgovinskoj organizaciji - dobiva vrijeme za rješavanje raznih
problema, izbornih i temeljnih. 'America first': to je njegov
uobičajeni odgovor. To se zove gospodarsko domoljublje.
Europa viče i negoduje. Ona je u svojoj ulozi. U pravu je što se tiče
propisa WTO-a, ali je u biti u krivu.
Američka je praksa stara i stalna. SAD je zemlja pojedinačne
inicijative, slobodnog poduzetništva i rizika. Ali i zemlja vrlo
uske suradnje između države i poduzeća, između javnog i privatnog.
Svatko je na svome mjestu, u zajedničkom cilju, cilju moći.
Gospodarske, političke i vojne. Bez kompleksa kada je riječ o
napucima protekcionizma. Bez suvišnog opreza prema susjedima.
Je li to loše? Amerikanci su prodali svijetu obrazac savjesnog,
čistog liberalizma bez dodira s politikom. Strašnog trojanskog
konja novog ekspanzionizma. Neki, osobito u Europi, odlučili su mu
povjerovati. Tko je u krivu?
Ista je struja u Washingtonu odlučila da neće prihvatiti sporazume
iz Kyota o stakleničkom učinku: SAD, koji posjeduje svemir, jača
tako svoju industriju. To gore za europske zemlje koje su odlučile
da će oslabiti svoj industrijski potencijal. Ista ta logika potiče
Washington da nastavi rat protiv 'osovine zla', bez obzira na
mišljenje 'saveznika'. Oni se mogu žaliti na Bushov
unilateralizam. Amerikanci su u ratu odveć sami i odveć odlučni. No
tko je došao u bivšu Jugoslaviju i koga će Europa pozvati ako
terorizam sutra pogodi Pariz, London ili Frankfurt, kao što je
pogodio New York?
Washington ne poštuje pravila igre. A tko se bavi njihovim
utvrđivanjem i poštovanjem? SAD ima prevlast? No žele li
petnaestorica moć? Amerika je odveć moćna? Ustvari, Europa je
preslaba. Washington zlorabi, pretjeruje. Možda. Među ostalim i
zato što Europa to već dugo dopušta", u uvodniku lista piše Jean de
Belot.