US-24.II.WASH.POST.- ZBOG PORAZA SUDA SAD BI MU SUDILI U SRBIJI?

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 24. II. 2002. S Miloševićem na suđenju na Balkanu pomirba postaje žrtvom "Kada je Slobodan Milošević, bivši srpski diktator prozvan 'krvolok Balkana', otišao na suđenje u Haagu po 66 optužbi za ratne zločine, on je na suđenje donio zlu, manipulatorsku lukavost kojom je razbio i podijelio bivšu Jugoslaviju. Sada postoji opasnost da on može produbiti etnički bijes i mržnju, pripremajući pozornicu za još sukoba. Ja vjerujem da bi drugačiji oblik pravde dugoročno bio više u interesu Balkana. Južna Afrika zaliječila je svoje rane dovodeći ubojice i kriminalce iz vremena aparthejda da kažu istinu u procesu za Istinu i Pomirbu. Javno priznanje bilo je njihova kazna. Haaško suđenje, naprotiv, postaje Miloševićevo mjesto za postavljanje petog, psihološkog rata. To, pak, postavlja šira pitanja. Glavno među njima: kakva se, točno, vrsta pravda ostvaruje u Haagu? I je li Sud nesvjesno umiješan u pokretanje nepredviđenih problema na Balkanu koje će Sjedinjene Države i drugi morati rješavati na dugi rok?(...) Mi razumijemo važnost da se čuju obje strane argumenta kako bi osigurali da se pravda doista ostvari. Suđenje je, za nas, napravljeno kako bi dokazalo da je Milošević doista potaknuo ubilačke etničke ratove u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu tijekom devedesetih, te da ga se kazni. To je isto tako važan događaj, prvi puta bivši državni čelnik optužen je za ratne zločine koje je počinio dok je bio na dužnosti. To pokazuje bivšim i budućim tiranima da njihova nedjela neće proći nekažnjena, uspostavlja standarde koji se mogu primijeniti, primjerice, na afganistanskog Muhameda Omara ili iračkog Saddama Husseina u budućnosti. No za Srbe u čije su ime ti zločini počinjeni, mnogo je manje jasno da će pravda biti ostvarena. Ovo suđenje od strane stranaca događa se daleko od Jugoslavije; Srbi se osjećaju odsječeno i nemoćno. Ljubiša Rakić, oštroumni politički promatrač i profesor medicine na beogradskom sveučilištu, iznosi njihova gledišta posljednjih tjedana. Njegov zaključak, kojega sam potvrdio u svojim razgovorima sa Srbima, jest da 'više od 80 posto ljudi želi da se Miloševiću sudi, ali za zločine počinjene protiv Srbije i svog vlastitog naroda'. (...) Nije da je Srbija, sada, u stanju provesti učinkovito suđenje Miloševiću. Njezino gospodarstvo je u rasulu. Nezaposlenost je oko 50 posto. Politički životom vlada podjela, koja odražava onu u naciji, između umjereno nacionalističkog predsjednika Vojislava Koštunice i više zapadnjačkog, ali manje popularnog, predsjednika vlade Zorana Đinđića. Uz to su policija i vojska, Miloševićevo oruđe represije doslovno nepromijenjeni. Napori u provedbi demokratskih reformu uvelike su zastali. Ukratko, većine Srba ne vidi neku budućnost. S takvom pozadinom, potencijal Haaškog suđenja da produžava balkanske ratove na psihološkoj razini je velik. Milijuni ljudi po cijeloj regiji zalijepljeni su za svoje televizije dok se odvija suđenje, koje bi moglo trajati dvije godine. Detaljni dokazi pokolja i ubojstava, silovanja i mučenja sigurno će produbiti protusrpsku mržnju među Hrvatima, Muslimanima i Albancima po cijelom Balkanu. Srbi bi se lako mogli postupno svrstati uz Miloševića, padajući pod utjecaj njegovih argumenata da je suđenje dio protusrpskog lova na vještice i da su dokazi slabi. (...) Moglo bi biti teško uvjeriti Srbe u Miloševićevu krivnju. On se pobrinuo da nikada ne ostavlja trag na papiru. Obično je izdavao verbalne zapovijedi na sastancima u dvoje. Snimljena prisluškivanja koja su napravile vojne obavještajne službe SAD-a, Britanije, Hrvatske ili drugih, mogla bi biti djelotvorna. No Milošević bi uvjerljivo, barem za Srbe, mogao tvrditi da su snimke krivotvorene. A Srbi vjerojatno neće prihvatiti standarde suda glede 'zapovjedne odgovornosti', drugim riječima da bi Milošević mogao biti odgovoran za zločine koje su počinili njegovi podređeni čak i ako nije izravno umiješan. Sjedinjene Države i Europa mogli bi možebitno stvoriti uvjete u Srbiji kako bi se Miloševića vratilo da se suoči sa svojim vlastitim, osnaženim, ljudima i optužbama koje bi oni iznijeli protiv njega, optužbama koje bi bile, bilo na sudu za ratne zločine, bilo na sudu za istinu i pomirbu, bolje iznijete protiv njega kod kuće", piše Louise Branson.