IT-13.II.CORRIERE- SRBIJA

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 13. II. 2002. Zločini i alibiji "Pored naglašavanja na 'pobjedi pravde', suđenje, međutim, pokazuje i svoja ograničenja. Duljina postupaka (barem dvije godine do prvostupanjske presude) i Miloševićevo omalovažavanje suda problematiziraju sudsku istinitost, udaljavaju povijesnu istinu i onu moralnu, nužnu za katarzu srpskog naroda. U Srbiji su načini izručenja Miloševića Haagu stvorili osjećaj gubitka suvereniteta, s lančanim reakcijama na političkom i institucionalnom polju. Milošević u zatvoru 'sine die' gotovo da suučesnicima njegovog uspona, intelektualcima, akademicima, vjerskim dužnosnicima, vojnicima, poslovnim ljudima, nudi jamstvo da su se izvukli. Tako neće biti 'srpskog Nuerneberga', ali ni balkanskog Nuernberga', nužnog kako bi Srbi mogli prihvatiti prvi. Tom nedostatku, osim omalovažavajućeg ponašanja Miloševića, pridonosi dvoznačnost međunarodnog pravosuđa koje nije uspjelo uhititi bosanskosrpske zločince Mladića i Karadžića, propustilo je izvršiti istragu o civilnim žrtvama NATO-a, zanemarilo je etničko čišćenje na štetu kosovskih Srba, i zatvorilo je, radi smrti onog na kojega se odnosilo, poglavlje hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, koji je, dok je počinjao lov na Milošević, dobivao specijalističko liječenje u Washingtonu. Pravosudna dvoznačnost posljedica je političke podvojenosti. Sjedinjene Države nametnule su Miloševićevo izručenje, ali se protive, pa i nakon napada na Tornjeve blizance, stvaranju međunarodnog suda. Amerikanci i Europljani izgleda da ne priželjkuju da 'balkanski Nuernberg' podsjeti na mnoge zatvorene stranice u pismohranama diplomacija, novina i parlamentarnih istražnih povjerenstava. Stranice strateških pogrešaka, nemoći, ali i suučesništva; prerano priznanje hrvatske neovisnosti, zakašnjela obrana Sarajeva, srebrenički pokolj koji se mogao izbjeći, deportacija Srba iz krajine, tajni sporazumi, trgovina i poslovi s beogradskim režimom, vojna potpora kosovarskim borcima, pozadina konferencije u Rambouilletu koja je otvorila put bombardiranjima Jugoslavije, insceniranje pokolja u Račku na Kosovu. Mogli bi dodati, nakon pojave Bin Ladena, 'otkriće' islamske mreže na Balkanu, koja se počela širiti nakon pada berlinskog zida, u mjesecima koji su prethodili etničkim ratovima, prije nacrta 'velike Srbije'. Ako bi sud prihvatio polje na koje se izgleda uputio Milošević sa svojom 'političkom' obranom, kažnjavanje najodgovornijeg postalo bi i povijest suučesnika, žrtava, svih uništenih balkanskih naroda, deportiranih, desetkovanih, kao što je to bio za Židove nacistički Nuernberg. Umjesto toga, sud ne traži odgovornosti spirale istrebljivanja, nego sudi samo jednom čovjeku. za Srbe koji su u novijoj povijesti bili tri puta bombardirani (od nacista i angloamerikanaca u Drugom svjetskom ratu i od NATO-a) ono što je počelo u Haagu neće biti pročišćavanje: moglo bi se pokazati alibijem kako bi se smatralo samo žrtvama. Zapada i Miloševića.", piše Massimo Nava.