NYT 3. II. KRAJ NATO-A?

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 3. II. 2002. Kraj NATO-a? "Ući i izići iz Afganistana je velika gnjavaža. Kada sam pokušao izići iz Kabula prije par tjedana, zračna luka u Bagramu je bila zatvorena zbog lošeg vremena a UN je otkazao svoj let, pa mi je jedino bilo preostalo stopirati američka vojna vozila. Put se pokazao pravim otkrićem. Iz sigurnosnih razloga, američka vojska sav transport u i van Afganistana vrši noću. U tom slučaju, svjetla na pisti su ugašena sve dok C- 130, navođen infracrvenim senzorima i radarom, ne dodirne pistu. Čim su motori zrakoplova bili ugašeni, američki vojnici, noseći posebne naočale za noćno motrenje u kojima su izgledali kao buljooki Marsovci, iskrcali su pa zatim ukrcali teret u zrakoplov u potpunom mraku. Zrakoplov je zatim poletio u potpunom mraku, osim nekoliko sekunda kada su svjetla na pisti bila upaljena kako bi lakše poletio. Postoji samo jedna zračna sila na svijetu koja može tako učinkovito djelovati u potpunom mraku na ovaj način, koristeći opremu za noćno motrenje: Zračne snage SAD-a. Što je odlično - ali uništava NATO savez. Da, dobro ste pročitali. Nakon što sam posjetio Bruxelles i Kabul, otkrio sam kako postoji samo jedno pitanje koje dominira razgovorima u stožeru NATO-a: SAD je postao toliko tehnološki napredniji od ikojeg svojeg saveznika iz NATO-a da ih Amerika treba sve manje za vođenje rata, kao što se to pokazalo u Afganistanu, gdje je SAD rat zapravo dobio sam, osim neznatnih no važnih doprinosa Britanije, Kanade i Australije. A kada tome pridodate unilateralističke impulse Bushove ekipe - koja se instinktivno ne želi boriti uz pomoć saveznika koji bi se mogli ispriječiti na putu ili ograničiti američki prostor za manevre - postoji jako mnogo ljudi u Bruxellesu koji se pitaju mogu li se zemlje NATO-a ikada više boriti zajedno. '1960-tih, Francuska pod Charlesom de Gaulleom je prijetila koheziji NATO-a, 2001., to je Amerika Dona Rumsfelda", tvrdi Dominique Moisi, francuski stručnjak za međunarodna pitanja. 'Pred nama je zapravo slijedeće pitanje: što se događa sa stvorenjem kada mu njegov stvaratelj više ne vjeruje? Koje je značenje saveza ako je neposredna reakcija njenog čelnika slijedeća: 'ne morate nas zvati, mi ćemo se vama javiti, jer vam, zapravo, ne vjerujemo.' Gledajte, ja sam sto posto za NATO, no ako Amerikanci nisu, što da radim?' Kao što su to pokazali Afganistan i Kosovo, da bi se danas vodio moderni rat, potrebne su četiri ključne stvari: mnogo velikih transportnih zrakoplova koji vojnike mogu otpremiti do udaljenih bojnih polja; precizno navođene bombe i rakete koje mogu pogoditi neprijateljske ciljeve uz visoki stupanj preciznosti, tako skraćujući rat i smanjujući broj civilnih žrtava; veliki broj ekipa specijalaca koje mogu djelovati noću koristeći opremu za noćno motrenje; i, naravno, šifrirana komunikacija tako da kopnene i zračne postrojbe mogu biti povezane u tehnološki sofisticiranom ratu dok neprijatelj ne može prisluškivati. Niti jedna druga zemlja pripadnica NATO-a nema sve četiri stvari. Britanija je tome najbliža. Njemačka, Francuska i Italija jedva da se mogu natjecati a drugi uopće ne mogu. Ovo je djelomice tako jer je europska obrambena industrija danas nije sofisticirana u jednakoj mjeri kao američka. No situacija je takva djelomice i jer se Europljani ne osjećaju ugroženi američkim neprijateljima, posebice ne od strane 'osovina zla' (Iran, Irak i Sjeverna Koreja) koje je identificirao Bush. Tako ne žele ulagati mnogo u svoju obranu. Ako predsjednik Bush dobije odobrenje za povećanje proračuna za obranu koji je zatražio u svom govoru, američko ulaganje u obranu bit će jednako svim proračunima za obranu 15 najbogatijih zemalja zajedno. Kao rezultat ovog, sve smo bliži vojnom apartheidu unutar NATO-a: Amerika će biti šef i odlučivati o jelovnicima i kuharima za sve važne ručkove dok će saveznici NATO-a biti lakeji koji će stajati po strani, čistiti nered i održavati mir- beskonačno dugo. Kao što mi je to jedan francuski diplomat otvoreno kazao:' To neće biti održiva situacija.' U pravu je. Bruxelles, imamo problem. No ako Europljani istinski žele biti dijelom vojnih operacija, bolje da ulože u zrakoplove i opremu koja je ravnopravna našoj- uključujući i onu za noćne akcije. U protivnom, neće imati vjerodostojnosti kada se budu žalili zbog unilateralizma SAD-a. Istovremeno, međutim, Bushova ekipa bi učinila pametnu stvar kada bi obuzdala neke svoje unilateralističke instinkte, od NATO-a do Kyota, kako bi pojasnila da ne namjeravamo sve operacije obavljati sami(...). Jer, iskreno, drago mi je da je Amerika sposobna voditi rat u mraku bilo gdje, no ne bih volio da se svugdje mora boriti sama", piše Thomas L. Friedman.