IT 31. I. AVVENIRE- STIGLITZ O GOSPODARSTVU I MMFU

ITALIJA AVVENIRE 31. I. 2002. "Slobodno tržište, uz državu" "'Na deregulaciju, danas u Sjedinjenim Državama, više se ne gleda kao na siguran uspjeh i traži se veći nadzor i regulacija'. Govori dobitnik Nobelove nagrade za gospodarstvo 2001., Joseph E. Stiglitz, docent na sveučilištu Columbia u New Yorku, i dodaje: 'Samo država može iskoristiti svoje ovlasti kako bi nametnula sankcije i određena ponašanja. Stoga neke funkcije ne mogu biti prenesene na privatne osobe'. Živimo u doba u kojemu se uloga države redimenzionira, bilo na teorijskom bilo, na praktičnom planu. Kao stručnjak za javno gospodarstvo, možete li nam objasniti razlog zašto se u SAD-u traži više regulacije? = U nesavršenom svijetu u kojemu živimo, državu trebamo mnogo češće no što se misli. Središnji razlog predstavlja činjenica da tržišno gospodarstvo nije ono teorijski opisano u knjigama o gospodarstvu, već da ga čine ljudi, te je stoga podložno njihovim greškama. Moje iskustvo savjetnika Bijele kuće poučilo me je da postoji politička teškoća u uvođenju gospodarskih reformi, pa i kada se radi o reformama koje nosi korist svima, prema kriteriju učinkovitosti. U gospodarskoj sferi ne bi bila potrebna uloga države kada bi se kretalo od uravnoteženog polazišta i sa savršeno konkurentnim tržištima, krećući, međutim, od nesavršenog stanja, uloga države mogla bi se pokazati doista korisnom, iako, katkada, država može oslabiti učinkovitost i jednakost. Primjerice, samo se država može baviti 'welfareom' jer privatne osobe, vodeći se uvijek gledištem dobiti, nikada se neće moći baviti beskućnicima. Najviše može doći do suradnje između javnog i privatnog. Dakle, komplementarnost i partnerstvo, kako bi se na najbolji način suočilo s globalizacijom i kapitalizmom koji mogu proizvesti goleme dobrobiti, ali koji imaju i drugu stranu medalje. - Nakon onoga što se dogodilo ovih mjeseci na zapadu, prema Vama, što će biti sa svijetom bez granica? = Držati vrata otvorenima, kao što traži globalizacijsko gospodarstvo, bit će teže nakon što su Sjedinjene Države i ostatak Zapada uvidjeli da imaju neprijatelja, gotovo nevidljivog, spremnog ih napasti. Svijet bez granica, preko kojeg teku dobra i usluge, je i svijet bez granica kojime mogu teći manje pozitivne stvari. Bez sigurnosti bit će nemoguće zadržati visoki stupanj integracije međunarodnog gospodarstva. Srednjoročno globalizacija riskira biti žrtvom događaja 11. rujna. Posljedice će biti katastrofalne poglavito za zemlje u razvoju, koje bi bile vraćene u siromaštvo. - Vi ste više puta kritizirali odluke Međunarodnog monetarnog fonda. Radi čega Vaš skepticizam? = Razne su negativne odluke međunarodnih financijskih tijela. Tim tijelima upravljaju inteligentne i sposobne osobe. No koje, katkada, ne koriste uvijek učinkovitu ekonomiju, njihove politike, često ostvaruju ekonomisti makroekonomije koji se tržištem ne bave s odgovarajućim produbljivanjem poznavanja oslonaca nužnih za njegovo funkcioniranje. Primjerice pred financijskim krizama, analitičari međunarodnih organizacija, ponovno predlažu iste formule s kojima su se prošlosti sučelili s izvanrednim stanjem u Južnoj Americi, ne uzimajući u obzir da je tih godina problem bio određen nesposobnošću vlada da nađu odgovarajuće porezne politike, dok se u jugoistočnoj Aziji i u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza radilo o opasnim ponašanjima privatnog sektora. - Argentina koja je između dva svjetska rata bila jedna od pet najbogatijih zemalja svijeta danas je zahvaćena panikom. Pod optužbom je i MMF... = Argentina je doslovno slijedila sve upute Međunarodnog monetarnog fonda. Zemlja je bila opisana kao uzorno dijete samog Fonda. Svi su prepoznali da se odgovornost za te probleme ne može pripisati samo toj zemlji. Sjedinjene Države, a s njima i Međunarodni monetarni fond, podcijenile su krizu, puštajući da zemlja dostigne tako visok vanjski dug. Upravo dok postoji velika potreba za snažnim međunarodnim institucijama, vidimo da je povjerenje u ove postojeće vrlo nisko. Primjerice, kako bi se spasilo banke koje su posudile tisuće milijardi dolara, u opasnost je doveden život i izdržavanje milijuna osoba, a stope nezaposlenosti u nekim su se zemljama povećale i deset puta. Međunarodni monetarni fond je bio stvoren, po Keynesovoj ideji, kako bi zemljama u teškoćama omogućavao likvidnost potrebnu za financiranje troškova, kako bi se izbjegle recesije. Umjesto toga su politike koje su nametnula međunarodna tijela pojačale njihovo smanjivanje pretjerano restriktivnim fiskalnim politikama. Odluke koje je donosio MMF ili Svjetska banka nisu se toliko bavile očuvanjem snage gospodarstva koliko sprječavanjem neispunjavanja obveza spram zapadnih banaka. Nije se pokazalo nikakvu solidarnost spram osoba koje su našle bez posla i stvorio se prostor za socijalne bune, udaljavajući još više zemlju od mogućeg oporavka", razgovarala Ivana Arnaldi.