IT-30.I.CORRIERE- BOFF O GLOBALIZACIJI

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 30. I. 2002. "Zemlji je još uvijek potrebno oslobođenje" "Prije 30 godina je 'teologija oslobođenja' označila zaokret u Južnoj Americi. Dobar dio katoličke crkve premjestio se na buntovnička, ako ne i revolucionarna, stajališta u tumačenju društvenih zala i društvenog isključivanja. Danas upravo Brazil, domovina mnogih od onih koji su nazvani 'crvenim' svećenicima i teolozima, ugošćuje Socijalni forum novog protuglobalističkog pokreta. Leonardo Boff, star 64 godine, teolog i bivši franjevac, više puta na udaru anatema Vatikana, predstavlja idealnu sponu između dva razdoblja. Njegova stajališta ostaju radikalna, no obogaćena novom ekološkom sviješću. I planeta zemlja, kaže profesor Boff, mora biti oslobođena razornog pohoda kapitalizma. - Profesore Boff zašto baš danas eksplodira ovaj pokret, nakon što je na takozvano 'zalaganje za treći svijet' godinama padala šutnja? = Jer neoliberalistička globalizacija nije riješila probleme koje je ostavio socijalizam a istovremeno nije riješila svoja unutarnja proturječja. Naprotiv, ona se radikalizirala, proizvodeći u povijesti neviđenu i krajnje nepravednu akumulaciju, jer je loše distribuirana. Sama tijela poput Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke priznaju da polovica planeta živi u neizdrživim uvjetima: svjetska kapitalistička kultura se pokazala okrutnom i nemilosrdnom, a za siromašne ima samo siromašne politike. S jedne strane imamo pobunu onih koji su žrtve svega toga, a s druge i razočarenje, unutar samih bogatih država, onih koji uviđaju izopačenu logiku kapitala i tržišta. - Od sedamdesetih godina do danas, međutim stvari su se promijenile. Porasla je demokracija, u mnogim su zemljama gospodarski uvjeti poboljšani. = Teologija oslobođenja rodila se iz nastojanja da se sasluša povik potlačenih. Ti povici se ne smanjuju nego rastu, stoga što se stanje siromašnih, općenito, pogoršalo. Sedamdesetih je godina barem postojala nada da bi se sve moglo promijeniti, dok se danas milijuni i milijuni osoba mogu suočiti samo sa smrću. Ne viču samo siromašni, viče Zemlja, voda, šuma. Opljačkane su istom logikom koja tlači ljudska bića, iskorištava stališe i vlada nacijama. Sve više trebamo oslobođenje. Zemlja je veliki Siromah koji mora biti oslobođen od iskorištavanja. Od tuda dolazi rođenje snažne ekološke teologije. - Pokret iz Porto Alegrea često je optužen da kritizira a ne gradi alternative. Koja su, po Vama, rješenja koja bi se mogla odmah priložiti logici globalizacije? = Nemamo vremena za gubljenje. Čovječanstvo je poput zrakoplova na uzletnoj stazi, iza određene točke ne može se više kočiti. Uvjeren sam da postoji dovoljna kreativnost. Bilo bi dovoljno, za početak, da bogate zemlje primjene Tobin tax na špekulativni kapital. S porezom od 0.1 do 0,25 posto dobilo bi se 100 milijardi dolara (više od sto milijardi eura). Tom se cifrom može uništiti glad i osigurati dostojne zdravstvene uvjete za sve siromašne svijeta. Postavlja se pitanje: ako je to tako jednostavno, zašto se ne čini? Ja vjerujem da doista gubimo svaki oblik osjećaja za naše srodnike. Kao da čovječanstvo trpi neki oblik lobotomije, koji čini neosjetljivima i nemilosrdnima pred ljudskom patnjom i pljačkanjem prirode. - Ima li, po Vama, Katolička crkva prostora da intervenira u kritici globalizacije? = To je zanimljivo jer je upravo rimska crkva, u četvrtom stoljeću, stvorila prvu globalizaciju širenjem Kristove poruke. Na žalost je još danas uvjerena da je ono što je učinjeno tada dovoljno i da vrijedi zauvijek, ne shvaćajući da bi evangelizacija trebala biti otvoreni proces. Rezultat je da danas na kršćanstvo narodi gledaju kao na stvar zapada, suučesnika u dominaciji koju je taj dio svijeta proveo nad ostatkom. Međutim, izvorna Kristova poruka je bila jasna; svi smo braća i dostojni biti djecom Božjom. - Vraćajući se na sadašnje krize, koje Porto Alegre tumači kao posljedice globalizacije, Vi ne vjerujete da je argentinski slučaj, dramatičnog osiromašenja srednjeg stališa, više iznimka nego pravilo? = Ne, problem je što taj kapitalizam, danas, nije krajnje loš samo za siromašne. Pogađa i bogate, srednje stališe, jer proizvodi individualističku kulturu, materijalističku, sklonu isključivanju. No čovjek nije samo gladna životinja, potrebno mu je i drugo. Kako bi utažio tu glad za solidarnošću i duhovnošću ljudska bića moraju izmisliti novi i ispravniji put. Jer je katastrofa doista pred vratima", razgovarao Rocco Cotroneo.