IT-23.I.CORRIERE- AGNELLI O EUROPI I GLOBALIZACIJI

ncije ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 23. I. 2002. Agnelli: Europa arbitar u globalnom svijetu "(...)Nakon što sam pročitao njegov govor u Senatu od 21. siječnja, jednu 'lectio magistralis' o scenarijima globalizacije između drugog i trećeg tisućljeća, imam dojam da su mondenost i kozmopolitizam maska iza koje se skriva pijemontska nonšalantnost, neuništiva vjera u napredak čovječanstva. Pretpostavljam da su ti osjećaji pitanje pragmatičnosti za jednog velikog industrijalca, te da niti jedan čelnik tvrtke ne može sebi dopustiti da izražava dvojbe o sudbini svijeta predodređenog postati, svakim danom sve više, njegovim tržištem. (...) (...) Počnimo od globalizacije. Agnelli zna da su napadi 11. rujan i američke reakcije protumačeni kao raskid s procesom integracije i društava i europskih gospodarstava. No odbija iz tih događaja izvući pesimističke zaključke. Velike financijske ustanove, od Federal Reservea do Središnje europske banke, mudro su reagirale, vlade su prilagodile svoje proračune okolnostima, Kina je ušla u svjetsku trgovinsku organizaciju, veliki skup u Dohi prošao je bolje od predviđenog, a bojazni od svjetske krize su otklonjene. Na političkom planu Agnellijeva ocjena je još pozitivnija. Kriza je stvorila veliku međunarodnu frontu koju čine, ujedinjene istom opasnošću, mnoge zemlje koje su se međusobno odnosile s nepovjerenjem i sumnjom. Postoji naravno ružna argentinska epizoda. No događaji te zemlje potvrđuju, prema Agnelliju, da globalizacija poglavito ovisi od kredibiliteta pojedinačnih vlada, njihove političke zrelosti i fiskalne odgovornosti. Naravno, potrebna su i zajednička pravila. Kako bi se upravljalo globalizacijom nužno je da glavne međunarodne financijske institucije preispitaju svoje politike, kako bi se djelotvorno suočilo s problemom siromaštva, da okoliš, sigurnost i ljudska prava na rasporedu naših briga zauzmu veću važnost.(...) A veliki izazovi budućnosti? Agnelli nazire dva; izvanredan demografski rast planeta (od pada Berlinskog zida do danas je jedna milijarda osoba više) i imigraciju. No vjeruje da obje mogu postati prigoda za napredak i razvoj. Odnos među civilizacijama sigurno riskira pretvoriti se u sukob, ali može postati dijalog i razmjena iskustava. U toj perspektivi Europa, po Agnelliju, ima temeljnu ulogu. Tu se europsko domoljublje najsnažnije pokazuje. Radi svoje baštine tolerancije, pravde i jednakosti, kontinent može biti 'veza' među svjetskim kulturama. No potrebno je da se Skupština u ožujku pozabavi i riješi probleme njenih političkih institucija. A Italija? Nakon što je poželio malo manje 'buke', Agnelli čak i pomišlja da naša zemlja može biti 'jezičac na vagi' između suprotstavljenih struja, te da od njenih izbora ovisi budućnost kontinenta. Sredozemlje više nije središte svijeta, nego granica između sjevera i juga planeta. A tu granicu drži Italija. Živimo li dakle, kako bi kazao doktor Pangloss, lik iz Voltairovog 'Candidea' u 'najboljem od svih mogućih svjetova'? Agnelli je previše realist i stručan kako bi zanemario da je svijet, u stvarnosti, pun opasnosti i da je budućnost nepredvidljiva, no zna da je optimizam u trenucima velikih neizvjesnosti često onaj gram više koji uspijeva na pravu stranu prevagnuti pliticu vage sudbine.", piše Sergio Romano.